Među iskusnim licima kumica i prodavača na koprivničkom placu već nekoliko mjeseci moguće je vidjeti novo, mlado lice. On je Nenad Usorac iz Glogovca, ima 29 godina, diplomirani je agronom i iza sebe ima gotovo 15 godina iskustva u pčelarstvu. No, prošle jeseni odlučio je svoju priču s pčelama nadopuniti pa se uz košnice proširio i na poljoprivredne površine na kojima je počeo saditi povrće.
– Pčele su moj svijet od 15. godine života, a prošle sam jeseni odlučio krenuti u nešto novo. Roditelji su mi stočari i ratari, ali ja sam se odlučio za svoj put. Cura i ja obrađujemo zemlju i ovo ljeto prvi put smo plasirali povrće na koprivničku tržnicu, priča Nenad dok važe kilu domaćeg paradajza kojeg je od njega odlučila kupiti gospođa oduševljena ponudom na njegovom stolu. Nenad daje popust, no gospođa odbija, oduševljena je mirišljavim crvenim domaćim paradajzima, a na kraju dodaje još jedan paradajz u vrećicu i zaokružuje cijenu.
Na površini od hektar i pol, koju obrađuje uz pomoć djevojke ove sezone uzgojio je salatu, luk, krastavce, papriku i rajčicu. Uzgoj povrća priča nam, ima svojih čari, ali uz sve to nosi i puno briga, najviše zbog vremenskih uvjeta. Kao pionir u uzgoju povrća već je uočio neke probleme i nedostatke.
– Najviše muke imali smo s paprikom i rajčicom, jer je zbog velikih vrućina došla vršna trulež. To se dogodi zbog blokade kalcija u biljci, a kad jednom krene, plod ode. Navodnjavanje nam je broj jedan, ovo sve sad što imamo, to je sve improvizacija, imamo tankove od 1000 litri, pa pumpu koja prepumpava vodu, no to se na malu površinu može realizirati, ali na hektar i pol, odnosno 15 tisuća kvadrata na koliko se uskoro planiram proširiti to više ne može biti igra, objašnjava te dodaje da će već na godinu zasigurno uložiti u nešto ozbiljniji sistem navodnjavanja.
U posao zasad ulaže vlastita sredstva, a iduće godine planira koristiti i neke potpore koje mu se nude kao mladom poljoprivredniku.
Nenadovo povrće prodaje se za sada na koprivničkom placu, no već je dogovorio i suradnju s dva lokalna fast fooda i restoranom u Đurđevcu i Bjelovaru. Plan je ići i na zelenu tržnicu i hladnjače u okolici.
Kao najveći problem ističe skladištenje proizvoda.
– Za žitarice postoji otkup i hladnjače, a za povrće je to puno slabije organizirano. Najbliža je u Pitomači, ali nešto se koliko čujem gradi i u Đurđevcu. Ako to bude gotovo nagodinu, ako bude realna cijena, budem i tamo vozio. Doma imam mali podrum od bake i djeda u kojem je ljeti 14 stupnjeva, dok vani prži na 36, idealno za prirodno čuvanje povrća. To je prirodna hladnjača i zasad mi dobro dođe. Ako ću ikad sagraditi pravu hladnjaču, to će biti prvenstveno da sačuvam svoje povrće, a ne da ga dajem u otkup, naglašava.
Njegov radni dan počinje rano i završava kasno, no ipak, nađe se tu i vremena za odmor.
– Mi si napravimo godišnji jer ako ćemo postati robovi toga, što nam vrijede novci i sve ostalo ako nemaš vremena za sebe. Tjedan dana da odeš na more, ne bude se ništa desilo, ni propalo, ali da je inače posao od jutra do mraka to je. Kad misliš da će ti dan proći lagano , da nemaš puno posla, opet se natrpa nešto da nije baš laganini – smije se, ali priznaje da mu nije žao. Naravno, svjestan je da ovo što je izabrao nije lagan put, no, ako ne uspije, uvijek se može spakirati i svoju sreću i zaradu potražiti preko granice u bijelom svijetu, poručio je na kraju.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
