Trninu, nekima poznatiju kao divlju šljivu, možemo pronaći rubovima šuma i u gustim živicama. Otporna je biljka čiji je ljekoviti plod mala ljubičasta koštunica koja se bere tek nakon prvih mrazova. Ne rodi svake godine, a stablo može doživjeti i do 40 godina, piše Agroklub. Gotovo svaki dio ove biljke, za koju mnogi nikad nisu niti čuli, može se koristiti u ljekovite svrhe.
Poznata je preko 7.000 godina, primarno kao biljka jestivih plodova, a onda kao ljekovita vrsta za mnoge bolesti. Ekstrakt cvijeta tradicionalno se koristio za terapiju urinarnog trakta, upala i kao dodatna terapija za kardiovaskularne bolesti. Plodovi su se koristili za blaga upalna stanja usta i ždrijela, a u Europi se spominjalo korištenje za jačanje srca. Tradicionalno, grančice su se upotrebljavale za snižavanje visokog krvnog tlaka. Cvjetovi i posebno peteljke se upotrebljavaju za čaj, sirup, svježi sok ili tinkture za dijareju i anemiju. Pektin iz ploda djeluje umirujuće i opuštajuće na upalu želuca.
Koštice trnine su otrovne jer sadrže glikozid amigdalin koji pak sadrži cijanovodik, piše glas koncila. Preparati od trnine u normalnim količinama ne izazivaju štetne posljedice, no prekomjerno konzumiranje može izazvati želučane tegobe.
FOTO/VIDEO Podravski list
