Usprkos temperaturi oko nule i ne baš prevelikom broju kupaca na Koprivničkom placu jutros je bilo veselo. Na jednom od stolova uz ponudu rezanaca i mlinci, posluživali su se naresci, orehnjača, makovnjača i nekaj „kratko“ za zaštitu od minusa. Gospođa Štefica Pintarić danas puni 85 godina života, no pamtit će ga i po tome što joj je danas, nakon punih 37 godina, službeno posljednji dan prodaje na koprivničkoj tržnici.
Na tržnicu je došla u 57. godini života. Prije toga radila je u Njemačkoj, a kad se vratila doma, besposličarenje nije dolazilo u obzir.
– Vidla sam da nema nikaj od nerada i pomirila s tim da moram dalje raditi – prisjetila se.
Počela je skromno prodajući krumpir, luk, domaće povrće iz vlastitog vrta. Kasnije je ponudu na svom stolu proširila rezancima, krpicama, mlincima, sve spremljeno vlastitim rukama. Danas su neki stolovi na tržnici prazni, ona veli da nema ko raditi, a to najbolje vidi po parcelama koje je nekad sama obrađivala, a danas su puste i neobrađene.
– Sad nema nikog da to dela – veli Štefica.
– Meni ništa nije sila, ali ja želim raditi. Jer život je jedan i moramo ga iskoristiti. Ko ne radi, nema ništa, makar svi vičemo da ne valja, ako ne radimo nemaš ništa, inače uvijek nekak bude – govori.
Zdravlje joj nakon svih tih godine nije bajno, za njom je i nedavna operacija karpalnog kanala, a tu je i reuma koju vuče desetljećima.
– Nisam zdrava, no nisu ti problemi isključivo vezani uz tržnicu. Još sam k’o dijete u gumenim opanjkima išla pješice u školu u Zrinski Topolovac, pa i to se pozna.
Koprivnički ljubitelji domaćih rezanaca njenim odlaskom neće ostati uskraćeni za dobru robu. Šteficu će na njenom stolu ubuduće zamijeniti kćerka i zet, a ona će im doma i nadalje pomagati u pripremi proizvoda.
– Toliko toga tijesta sam prodala ljudima koji me cijene i poštuju. Moj zet bude nastavio dalje i mušterije budu nastavile kupovati, ali ono kaje bitno je da moraš imati i kvalitetnu robu. Puno je s tim posla, treba ti tri sata za tu vrećicu mlinci – veli i na kraju dodaje da joj je jedina želja da si budu svi dobri.
– Da niko nikog ne mrzi, pogotovo mi mali smo zločesti jedni prema dugima, veliki se najdu, piju jedu, a mi mali se tu gutimo i svađamo k’o bu kaj prodal ili nebu. K’o da je to važno, važno je samo biti čovjek – poručila je na kraju Štefica.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
