Ninoslavu Čičku (58) iz Peteranca prije godinu i pol život se okrenuo za 180 stupnjeva. Dotad nikad nije imao nikakvih zdravstvenih problema, a kad su se pojavili neizdrživi bolovi u nozi, uslijedio je veliki šok. Ispostavilo se da ima izrazito povišen šećer, izmjereno mu je čak 27,5 mmol/l, a jedini spas za njega bila je amputacija lijeve noge. Bez obzira, istaknuo je, što nije bilo lako prihvatiti činjenicu da će preko noći postati osoba s invaliditetom, prihvatio je savjet liječnika.
– Nisam pogriješio što sam odobrio amputaciju jer me danas vjerojatno ne bi bilo među živima. Nikad nisam volio slatko, niti jeo previše kolača, vozio sam bicikl i težio rekreaciji pa je bio veliki šok kad se ispostavilo da bolujem od dijabetesa i da mi se pod hitno mora amputirati noga – ispričao nam je Ninoslav. Dodatni šok, rekao je, uslijedio je prije godinu dana kad se vratio s prve rehabilitacije u toplicama.
– Sve što sam pojeo sam povratio, a pretrage su pokazale da imam rak debelog crijeva. Odmah sam operiran i sve je super prošlo jer nisam morao na nikakve kemoterapije niti zračenja. Rak je otkriven na vrijeme i sad je s tim sve u najboljem redu – rekao je.
U godinu i pol priviknuo se i na život u invalidskim kolicima. Dobio je i protezu pa sad već pet mjeseci nastoji što više hodati uz pomoć guralice i štaka. To je, naglasio je, isto kao da se ponovno ući hodati i svaki korak s protezom u početku je veliki uspjeh.
– Za sebe volim reći da sam borac i nikad se ne predajem. Bez obzira na to što sam na prilaznoj rampi svoje kuće pao minimalno 30 puta, svaki put ustanem još jači i odlučniji da živim životom kao prije godinu i pol. Strastveni sam ribič i obožavam rijeku Dravu i obećao sam sebi samom da ću uskoro opet hodati uz obalu i loviti ribe. Drava je za mene najbolji lijek i sad živim za dane kad ću opet stalno biti u ribolovu – rekao je Ninoslav.
Sad ga čeka i rješavanje postupka za invalidsku mirovinu. Trenutno preživljava od inkluzivnog dodatka i braniteljske naknade i mjesečna primanja su mu oko 590 eura.
– Nekako uspijevam izgurati od prvog do prvog, a tu su i prijatelji koji mi uskaču u pomoć. Za mene je možda najveća ironija ta što sam bio na ratištu i vratio sam se živ i zdrav, a sad sam radi šećerne bolesti postao osoba s invaliditetom. No, ne gubim volju za životom, a i za to su velikim dijelom zaslužni prijatelji – zaključio je Ninoslav Čiček.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
