Đurđica Vajdić (76) iz Gornje Velike, naselja na području Općine Sokolovac, više ne može hodati bez pomagala. Rad na gruntu, ispričala nam je Đurđica, je, kao i kod mnogih ljudi njezinih godina i životne pozadine, učinio svoje, a njoj su najviše stradali kukovi. Lijevi je kuk i operirala, ali svejedno ne može nikamo bez pomagala, odnosno štake.
– Trebala bi operirati i drugi kuk, ali lani sam imala srčani udar i operacija više jednostavno ne dolazi u obzir. Nakon srčanog udara ugradili su mi i stent jer drugačije ne bih preživjela – rekla nam je naša sugovornica. Već osam godina, dodala je, živi sama i bez obzira na sve poteškoće nekako se snalazi i pronalazi snagu za svaki novi dan.
– Prije osam godina ostala sam udovica, a moja kći jedinica živi u Njemačkoj. Živ čovjek ne može pod zemlju iti pa mi nema druge nego se boriti iz dana u dan. Prestara sam da bi nekam drugam išla i dok god mogu voditi brigu o sebi, bit ću tu, kod kuće, u Gornjoj Velikoj – dodala je odlučno Đurđica koja dane provodi u šetnji uz potok i šumu koji su smješteni nedaleko od njene kuće, a to joj, istaknula je, dobro dođe i za „razgibavanje“ bolnih kukova. U blizini je i nogometno igralište koje je uređeno na nekadašnjem zemljištu njenog supruga pa se posebno veseli utakmicama jer tad može sresti i mlade te s njima razmijeniti koju riječ, što je, kako je istaknula, uvijek oraspoloži.
– Nama starcima ne treba puno i dovoljno nam je da se imamo s kim porazgovarati. Tu sam došla za snahu prije 61 godinu i svi me poznaju. Naša kuća nekad je bila mlin jer je smještena uz sam potok pa mlade volim upoznati s tim zanimljivim podatkom. Odmah preko puta potoka uvučena u šumu je i mala kućica koja nam je nekoć bila podrum. I priča o toj kućici je zanimljiva mladima jer se čude kad saznaju da je bolja od frižidera i bilo kakve hladnjače za skladištenje povrća. Sad kreće nogometna sezona pa će opet biti živo u mom susjedstvu, a to mi je onda i najbolji lijek za svaki novi dan – zaključila je Đurđica Vajdić.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
