Ivicu Filipača iz Gabajeve Grede, naselja na području Općine Hlebine, život nimalo ne mazi. Amputirane su mu obje noge i već 35 godina je, kako sam kaže, osuđen na invalidska kolica. Sve je bilo dobro, ističe Ivica, do prije pola godine kad mu je amputirana i druga, desna noga jer je dotad mogao sjesti u traktor i voziti. No, dijabetes je učinio svoje pa je bila neizbježna amputacija i desne noge.
– Krenulo je od ruke i amputiran mi je palac, ali se gangrena počela širiti i liječnici su mi rekli da mi moraju amputirati i drugu nogu. Nije mi bilo lako to prihvatiti jer sam znao da više neću moći voziti i biti samostalan kao prije – priča nam Ivica Filipač.
Bez lijeve noge, dodaje, ostao je prije 35 godine kad je na početku Domovinskog rata kao ročnik vojske bivše države stao na minu.
– Nemam status ratnog vojnog invalida jer se to, prema evidenciji našeg ministarstva, dogodilo dok se još nije skroz zaratilo, a bio sam i hospitaliziran u Beogradu. Ne zamaram se s tim što nemam status ratnog vojnog invalida. Kad su me vratili u Hrvatsku, bez obzira na invaliditet i amputiranu ponovno sam krenuo na posao u Koprivnicu u tvrtku u kojoj sam radio prije odlaska u vojsku. Imao sam protezu i četiri i pol godine sam s motorom putovao na posao. Tad je došlo do komplikacija s protezom i više je nisam mogao nositi pa me tvrtka poslala u invalidsku mirovinu – kaže Ivica Filipač.
No, Ivica nije mogao bez posla pa je obrađivao 20 rali zemljišta i bez obzira na amputiranu nogu vozio je traktor i radio sve kao da nema invaliditet. U međuvremenu je obolio od dijabetesa zbog kojeg mu je prije pola godine amputirana i druga noga. Bez obzira što su mu amputirane obje noge, većinu dana, kaže on, i dalje nastoji provoditi radno i nije mu problem čak ni piliti drva.
– Mogu i iz kolica baratiti s motorkom. Jedino što mi nedostaje je to što više ne mogu voziti, ali sam se i s tim pomirio. Život me ne mazi, no kod mene nema predaje – ističe Ivica.
Još uvijek čeka da se do njegovog imanja izgradi vodovodna mreža. U dijelu Gabajeve Grede u kojem je i njegova kuća vodovodna mreža nije izgrađena zbog izoliranosti tog područja od ostatka naselja, a kako bunar kojeg koristi polako presušuje zatražio je da se vodovod „povuče“ i do njegovog imanja.
– Dobio sam obećanje od Općine da će i do mene doći vodovod, ali još uvijek radova nema na vidiku. Pitanje je dana kad će mi bunar presušiti i kad ću ostati bez vode – žali se Ivica Filipač.
Kako više ne može voziti traktor, ističe on, neće imati mogućnost opskrbiti se vodom u slučaju da mu bunar presuši.
– Jedino što tražim je da mi se osigura priključak na vodovodnu mrežu i plinsku ako je moguće. Sad se bojim da bih mogao ostati bez vode i zato tražim da mi se omoguće uvjeti kakve imaju i drugi mještani naše Općine – zaključio je Ivica Filipač.
Božica Trnski, načelnica Općine Hlebine, ističe kako je pokrenuta procedura s ciljem da se izgradi vodovodna mreža na području Gabajeve Grede u kojem živi i Ivica Filipač.
– KC vode su pokrenule izradu projektne dokumentacije i u suradnji s njima činimo sve što je u našoj moći da se izgradi vodovodna mreža u preostalom dijelu Gabajeve Grede – kaže Božica Trnski.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
