Bojkot trgovačkih lanaca zbog visokih cijena odrazio se i na domaće proizvođače, koji kažu da su smanjene otkupne cijene, ali i upozoravaju na neke nelogičnosti u samom sustavu. Jedan od najvećih OPG-ova na području županije koji se bavi uzgojem povrća je onaj iz Koprivničkih Bregi, obitelji Halaček. Oni obrađuju 25 jutara zemlje, a od toga su tri hektara pod plastenicima. Trenutačno je u tijeku branje zelene salate koju većinom isporučuju jednom domaćem trgovačkom lancu sa sjedištem u Križevcima. Kako kaže Vlado Halaček, iznimno je zadovoljan sa suradnjom jer preferiraju domaće i zdrave proizvode. No priča s otkupnom cijenom je nešto kompliciranija. Ako se radi preko posrednika, otkupna cijena glavice zelene salate trenutačno je 38 centi, a u trgovini se prodaje za 1,20 eura. Ako je pak na akciji, cijena se kreće oko 90 centi po glavici. Kada se radi izravna prodaja bez posrednika, onda se može dobiti nešto viša cijena, ali to nije uvijek moguće.
– Mene uzgoj, rad i ostali troškovi dođu 35 centi po glavici salate. I onda je vrlo lako izračunati kolika je naša zarada. S tim da je otkupna cijena od prošle godine pala. S tim da, kad dućani imaju popuste, oni tu ne gube maržu. Razliku podnosimo mi proizvođači. Kada se ovako gleda na otkupnu cijenu prema nama proizvođačima i krajnju u trgovinama, vidi se koliko su zapravo čije marže. Dobra je stvar što veću količinu plasiramo izravno našim partnerima. Tu je cijena nešto viša, ali ipak niža nego prošle godine – naveo je Halaček. Svjestan je on da se otkupna cijena kreće prema ponudi i potražnji i da je njegov proizvod skuplji u proizvodnji od onog iz Srbije i Albanije, otkud dolazi mnogo povrća.
– No tu treba uzeti u obzir koliko je puta ta salata špricana. Sigurno 10 puta, dok je naša dva puta i to s biranim sredstvima. Također, njihova radna snaga je jeftinija i dostupnija, repromaterijal je jeftiniji, a naš je otišao 30 posto gore. Energenti su jeftiniji – rekao je Halaček i dodao da uzgajivači povrća danas ne stoje dobro.
– Naravno da se nešto da zaraditi, ali sve je vrlo nesigurno. Prošle se godine otkupna cijena uvozom kelja jako spustila i sad uopće nema kelja u domaćem uzgoju. Ljudi odustaju jer su radili s gubitkom – dodao je. Osim što je jeftinija, roba koja se uvozi izvan Europske unije od polja do police često putuje i tjedan dana te se umjetnim načinom održava svježom, ali i pitanje je kako je ona tretirana pesticidima.
– Tko koga provjerava u Srbiji i Albaniji, nitko nikoga. Kod mene je salata s polja u centru isti dan i drugi dan je na policama. Velika je to razlika – naveo je Halaček. Ovaj iskusni poljoprivrednik nije zadovoljan ni s odnosom države prema uzgajivačima povrća.
– Znate kaj bi država trebala napraviti? Ne dati novac općinama kaj delaju parke, nogostupe, trebala bi dati poljoprivredi. Mi bismo taj novac vratili natrag općinama, ali oplođen. No ovako smo mi uzgajivači povrća, kojih u Hrvatskoj ima 700 ili 800 većih, na istoj razini kao i oni koji uzgajaju samo žitarice, što se tiče poticaja. No naš posao je drugačiji. Mi radimo 25 nedjelja za redom, jer roba u ponedjeljak mora biti na policama. Tu treba platiti rad, kako zaposlenika, tako i nas. Potrošio sam 29.000 eura na izradu dokumentacije za projekt kojem bi izgradio hladnjače i druge popratne objekte, sad ne znam hoće li mi taj projekt biti odobren. Hrvatska je potrošila mnogo novca na poticaje. Da nam je svakom dala milijun eura za projekte, to je 800 milijuna eura, taj bi se novac za nekoliko godina vratio kroz nastala radna mjesta i kroz povećanje proizvodnje povrća, u kojoj smo nedostatni. Halaček je govorio i o uvoznim lobijima, koji su, smatra, vrlo snažni.
– Uzmimo na primjer papriku, koju također uzgajamo. Meni je prošle godine u jedno vrijeme kod jednog otkupljivača, točnije zadrugara, rečeno da paprika ne treba, da je prodaja stala. Bio sam tamo i vidio stotine paleta paprike iz Albanije i to loše kvalitete. Onda trgovački lanci tu papriku vraćaju pa se to reklamira u Albaniju i na kraju ta paprika ispada skuplja, ali netko vidi nisku otkupnu cijenu i dalje od toga ne vidi. Na policama je paprika koja je špricana desetak puta, a mi smo, kako ne bi morali špricati, platili 13.000 eura za kukce iz Nizozemske koji se hrane nametnicima. Ne da bi više zaradili, nego da bi imali zdraviji proizvod.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
