Žetva uljane repice unijela je malo optimizma među ratare. Po prinosima i ova će sezona biti dobra, a ono što posebno veseli ratare je otkupna cijena koja se kreće oko 475 eura po toni. Iako otkupna cijena u potpunosti ne prati rast troškova, od uljane repice ratari će ipak imati solidnu zaradu. Stjepan Sabol iz Đelekovca i u 82. godini vezano je uz poljoprivredu i zajedno sa zetom krenuo je u žetvu uljane repice.
– Obrađujemo oko 350 rali zemljišta i već sad možemo reći da nam je uljana repica zapravo spas. To je jedina kultura na kojoj ćemo imati zaradu i da nije nje, kao i svi ratari, mogli bi se plakati i razmišljati da se ostavimo tog posla – priča nam Stjepan Sabol. Prinosi po rali, kaže on, kreću se oko dvije tone, što je zadovoljavajuće, kao i otkupna cijena.
– Računica je vrlo jasna. Po rali od uljane repice možemo računati na prihode od 900 eura, a od pšenice će oni iznositi oko 600 eura. Ulaganja su ista pa je jasno da trenutno samo uljana repica nudi zaradu. Ona nam je spas jer ne vjerujemo da će cijena pšenice rasti nakon žetve – kaže Stjepan. Najžalosnije je, ističe on, to što otkupne cijene ni približno ne prate rast troškova. U protekle tri godine samo cijene umjetnog gnojiva porasle su za 400 posto, dok je otkupna cijena pšenice ostala ista.
– To najbolje pokazuje koliko je pšenica zapravo postala neisplativa. Za uljanu repicu su otkupne cijene barem malo rasle, a glavna žitarica ostala je na istom iznosu. I nas ratare uništava nekontrolirani uvoz koji nam ruši cijene i dovodi pod upitnik isplativost našeg posla. Žalosno je da država ništa ne čini po tom pitanju i pronađe rješenje koje će jamčiti isplativost nama ratarima. Otkupne cijene jednostavno bi trebale pratiti rast troškova jer u suprotnom će nestati mala gospodarstva koja se neće moći financijski pokriti, a i ona veća će jedva spajati kraj s krajem – zaključio je Stjepan Sabol
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
