Početak berbe kukuruza bacio je u očaj ratare diljem Podravine. Za razliku od prošle godine, kad je većina njih imala odlične prinose, u ovoj sezoni nitko od njih neće biti previše količinski zadovoljan urodom. Suša je, istaknuli su ratari, ipak učinila svoje, pogotovo na površinama na kojima je kvaliteta zemlje slabija, a ni redovita prihrana nije pomogla u ostvarenju što boljeg uroda. Josip Varga (30), mladi ratar iz Hlebina, u ovoj sezoni kukuruz ima na površini od 100 hektara, a iako obvezno radi analize tla i posvećuje veliku pažnju usjevima, u borbi sa sušom bio je nemoćan.
– Ova godina je po prinosima s kukuruzom definitivno za zaborav. Prinosi se kreću od tri do šest tona po jutru, a u idealnim sezonama iznose između sedam i osam tona. Na mojim će parcelama prinosi u prosjeku biti manji 40 posto – dodao je. Osim suše i smanjenih prinosa, ratare je u očaj bacila i otkupna cijena, koja trenutno iznosi 158 eura po toni. Većina njih, poput Josipa, nemaju mogućnost vlastitog skladištenja pa su prisiljeni na prodaju po toj cijeni pa će u ovoj sezoni sigurno zbrajati gubitke.
– Naša roba očito nikome ne treba kad su stavili takve niske otkupne cijene. Bez obzira na sušu i smanjene prinose, cijena sad sigurno neće rasti jer su otkupljivači svjesni da ima dosta nas koji nemamo kamo s kukuruzom i da ga moramo odmah prodati. Jednostavno nas ne poštuju, što su pokazali s ovom sramotnom otkupnom cijenom – požalio se Josip. Berbu, dodao je, mora obaviti i ne može više čekati jer za dva tjedna treba krenuti sa sjetvom pšenice.
– Nema mi druge nego pobrati kukuruz da stignem na vrijeme posijati pšenicu. Obrađujem 160 hektara zemlje i ne mogu više čekati s berbom kukuruza – rekao je. Iako su ratari učestalo na sve većim mukama, Josip ne žali što se odlučio baviti poljoprivredom jer je to posao koji, kako sam kaže, voli od malih nogu.
– Poljoprivreda je moj život, a sve bi bilo dobro da nas otkupljivači poštuju i da država bolje kontrolira uvoz. U ratarstvu sam od malih nogu i mogu reći da se otkupna cijena kukuruza nije mijenjala punih 15 godina. Prije 15 godina tona umjetnog gnojiva Kan koštala je 120 kuna, dok je danas 550 eura. To najbolje dočarava kako nam je teško iz godine u godinu poslovati i spajati kraj s krajem – zaključio je Josip Varga.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
