Štefica Varga, umirovljenica iz Antolovca, malog podravskog mjesta u sastavu Općine Legrad, nedavno je bila žrtva prilično okrutne i nemilosrdne krađe. Prezimenjaci Ratko (44) iz Svetog Đurđa i njegov nećak Zdravko (23) iz Velikog Bukovca su u noći sa 23. na 24. listopada preko polja stigli do kokošinjca u vlasništvu gospođe Varge te joj ukrali 30 kokoši, ali i uništili ogradu.
– Rano vjutro došla sam v kokošinjac nahraniti kokoši kak’ i inače. Mam mi je bilo jasno da nekaj nije kak’ treba. Pa znam da ih imam 60, a to ih je jutro bilo duplo manje. Nisam razmišljala ni sekunde, odma sam zvala policiju – prepričala nam je Štefica i dodala da su se preostale kokoši toliko uplašile da se tokom dana u kokošinjac više nisu htjele vratiti.
Policiji nije dugo trebalo da lopovima uđe u trag, no Općinsko državno odvjetništvo ovaj dvojac tereti za krađu samo sedam kokoši. Kako stoji u optužnici, oni su stigli do kokošinjca u Antolovcu i u nakani da se nepripadno okoriste prerezali su špagu kojom je na prozorskom okviru bila pričvršćena metalna pletena žica. Nakon što su skinuli pletenu žicu, kroz tako sačinjen otvor Ratko je ušao u unutrašnjost kokošinjca koji ih je potom dodavao Zdravku dok je on čekao vani.
– Na opisani način Ratko i Zdravko uzeli su i za sebe zadržali najmanje sedam kokoši vrijednih 70 eura – stoji u optužnici kojom je predloženo da se obojici izrekne po sedam mjeseci zatvora. Krađa je Šteficu neugodno iznenadila, ali ju nikako nije obeshrabrila ili uplašila, što je vrlo često slučaj u ovakvim situacijama. Ova vrijedna i radišna žena prije šest je godina ostala sama i dom dijeli s umiljatim psom Đonijem, kojeg je pronašla na Mariji Bistrici, uzela sa sobom u autobus i dovela kući.
– Baš u ovo vreme, 17. prosinca prije šest let, suprug i ja smo tradicionalno išli v grad po jelku. On je doživel moždani udar i od onda smo Đoni i ja sami, al nemam se ja koga bojati, borim se, mučim se i to je jedino kaj mi preostaje – kaže Štefica.
Što se lopova tiče, Zdravku se smiješi uvjetna kazna jer je predložen i rok kušnje od dvije godine, a Ratko bi zaista na sedam mjeseci mogao završiti u zatvoru, što i ne čudi jer je riječ o muškarcu s podužom kaznenom evidencijom. On je do sada osuđivan zbog krađa, nedozvoljenog držanja oružja, izazivanja prometnih nesreća, prikrivanja, krivotvorenja isprava, nasilničkog ponašanja, teških krađa, zlouporaba opojnih droga, prijetnji, neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari, napada na službenu osobu i oštećenja tuđe stvari.
Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da je Ratko pravomoćno osuđivan više od 30 puta, a sveukupno mu je izrečeno gotovo 80 godina zatvora, odnosno skoro dvostruko više godina nego što ih je čovjek uopće proživio. Da situacija bude apsurdnija, Ratko je posljednju kaznu izdržavao u Kaznionici u Glini iz koje je izašao krajem srpnja, no očito nije uspio duže vrijeme biti na miru, već se, ako je vjerovati Općinskom državnom odvjetništvu, ponovno posvetio kriminalnim aktivnostima. Ipak, Ratko je pred istražiteljima porekao da je na bilo koji način sudjelovao u počinjenju kaznenog djela.
– Kod brata sam pomagao u radovima obnove krovišta, a zatim sam sjeo na bicikl i odvezao se u Sveti Đurđ. Sljedećeg sam dana ponovno otišao bratu, a zatim prijatelju u susjedno selo, gdje smo konzumirali alkohol. Odjednom su se pojavili nećaci koji su od nekuda donijeli kokoši koje je njihova majka pekla. Vidio sam da je bilo tri ili četiri kokoši, no nije mi poznato čije su bile – kazao je Ratko, no njegov je nećak Zdravko kazao da je upravo stričeva ideja bila da krenu u krađu kokoši.
– Zajedno smo pili nas nekoliko, a kada smo Ratko i ja krenuli kući, on je došao na ideju da provalimo u kokošinjac. Ratko je potrgao mrežu i otvorio prozor te ušao u kokošinjac te mi kroz prozor dodavao mrtve kokoši koje je zadavio pa stavljao u neku navlaku. Mislim da je bilo desetak kokoši, a odvezli smo se na biciklima – ispričao je Zdravko istražiteljima, no sudeći prema riječima pokradene Štefice, ta je brojka bila čak triput veća.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
