Metar asfalta ili betona može značiti život za Dragana Kirasića iz Vinodolske ulice u Koprivnici, pet puta ranjavanog dobrovoljca Domovinskog rata. Tek u razgovoru o ovom komunalnom problemu došli smo do fascinantne priče o Draganovu životnom i ratnom putu. Inače rodom iz Josipdola, Dragan je iz ljubavi završio u Koprivnici. Isto tako, iz ljubavi prema domovini učinio je nešto što bi rijetko tko učinio. Tijekom rata nalazio se u Švedskoj, gdje je radio u tvrtki koja se bavila izradom i postavljanjem kuhinja. Posao je bio stabilan i vrlo dobro plaćen.
– Tamo sam za dva i pol dana zaradio ondašnju mjesečnu plaću u Hrvatskoj – kazao nam je Dragan krhkim glasom, što je posljedica ratnih strahota koje je prošao. No, prema njegovom ratnom putu, Dragan je bio sve samo ne krhak. Vidjevši da agresor napada njegovu domovinu, bez razmišljanja je ostavio život u Švedskoj i kao dobrovoljac se prijavio u Domovinski rat.
– Nisam mogao dozvoliti da netko napada moju zemlju, a ja da to gledam iz stranog svijeta – kratko i jasno objasnio je svoju odluku Dragan. Na ratištu je bio od početka rata do kraja Oluje, a čak je pet puta bio ranjavan. Niti jednom nije ustuknuo. Nakon oporavka uvijek bi se ponovno našao na ratištu, spreman pomoći svojim suborcima. Prema lokacijama gdje je ranjen, vidljivo je da je prošao gotovo cijelo ratište. Prvo je ranjen u Dugoj Resi, nakon toga u Mejaškom selu. Kad je rat došao i na sasvim drugi kraj Hrvatske, u Dubrovnik, Dragan je i tamo otišao, gdje je ranjen čak dva puta.
– Posljednji put ranjen sam u Dvoru na Uni pred kraj Oluje, tada mi je geler pogodio glavu i izbio oko – objasnio je Dragan. To nas vraća na sam početak priče. Zbog svih tih ranjavanja i drugih strahota koje je prošao, Dragan pati od brojnih zdravstvenih tegoba, od teškoća s govorom do epilepsije. U posljednjih godinu i pol pojavio se još jedan vrlo ozbiljan simptom – on se prilikom jela ponekad počinje gušiti. Tada njegova supruga Anka mora odmah pozvati hitnu pomoć. Dosad je vozilo hitne pomoći imalo pristup do ulaznih vrata njihove kuće, no to se promijenilo nakon radova u obnovi Vinodolske ulice.
– Imali smo prilaz do kuće širok šest metara. Tada bi suprug svoj automobil ostavio postrani i bilo je dovoljno mjesta da pored njega prođe vozilo hitne pomoći i dođe do ulaza u kuću. To nam je vrlo važno jer skraćuje vrijeme dolaska do kola hitne pomoći. U trenucima kad se guši i ostaje bez zraka, tih deset metara je presudno, jer on ne može hodati, a ako bismo ga morali stavljati na nosila, to dodatno oduzima vrijeme – kazala je Anka. No, kako nam je kazala, sada imaju pravo samo na pristupni put širine četiri metra, što nije dovoljno za prolazak osobnog automobila i vozila hitne pomoći. Kad su počeli radovi na prilazu kući, Dragan i Anka pitali su zašto se radi pristup širok samo četiri metra.
– Priznajem, bila sam tada ljuta i posvađala sam se sa šefom gradilišta. On je kazao da ćemo morati platiti pola radova kako bi se pristup proširio. Kod susjeda je pristup širok 5,54 metra, ne vidim zašto ne bi bio i naš. Možda sam bila malo i nepristojna, ali rekla sam im da prekinu radove i da odu – kazala je Anka. No, kako sada stvari stoje, uskoro bi moglo doći do rješenja ovog problema. Anka i Dragan razgovarali su s predstavnicima Grada Koprivnice, koji su investitori u ovaj projekt, te je načelno dogovoreno da će se problem riješiti.
– Nadam se da je tako jer bi nam ovo činilo veliki problem. Žalosno je što sam završio u situaciji da se moram brinuti za dva metra asfalta ili betona, nakon svega što sam prošao – zaključio je Dragan Kirasić
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
