Pune 44 godine Vladimir Ivezić (62) iz Svetog Ivana Žabna prikovan je za invalidska kolica. Imao je 18 godina kad mu se život totalno promijenio i umjesto da je slijedio svoje snove, morao se suočiti s činjenicom da je postao osoba s invaliditetom. Služio je vojni rok u slovenskoj Postojni, a trenutak nepažnje bio je dovoljan da od mladića u naponu snage postane nepokretna osoba.
– Sjedio sam na prozoru i od umora sam malo zadrijemao i to je bilo kobno. Izgubio sam ravnotežu i prije pada uspio sam se primiti za okvir prozora, ali mi nitko nije mogao uskočiti u pomoć i nakon nekoliko minuta ruke su popustile i pao sam na travnatu površinu s visine od 13 metara. Tad sam napravio kobnu grešku jer sam se ustao i napravio koji korak i to je dodatno oštetilo kralježnicu. Cijeli svijet mi se srušio kad su mi u bolnici u Ljubljani rekli da više nikad neću hodati i da sam postao paraplegičar – priča nam Vladimir. Pravi šok i psihički pad, dodaje, dogodio se kad je nakon rehabilitacije od operacije stigao u Sveti Ivan Žabno. U to vrijeme u njegovom naselju nije bilo nijednog nogostupa, a u ulicu u kojoj živi nije bilo asfalta. To je značilo i da se neće moći kretati ni u invalidskim kolicima.
Pojavila se srodna duša
– Tad kod nas nije bilo nimalo senzibiliteta prema osobama s invaliditetom i to me još više dotuklo. Nije mi toliko teško palo to što sam u invalidskim kolicima, koliko me pogodilo što ne mogu kontrolirati mokrenje i stolicu. Kad ti se tako nešto dogodi s 18 godina i onda se vratiš u sredinu koja nema nikakve uvjete za osobe s invaliditetom, teško je naći nešto pozitivno da te gura prema naprijed – kaže Vladimir. Ipak, nekako je, uz podršku majke, našao motiv za život, ali nova razočarenja uslijedila su kad je pokušao naći osobo s kojom bi zasnovao obitelj.
– Djevojke su me gledale drugim očima, vidjele su samo moje fizičke mane zbog invalidnosti i uopće ih nije zanimalo kakva sam zapravo osoba. I tad je bilo padova koji su me u jednom razdoblju gurnuli i prema alkoholu. No, prije 30 godina pojavila se osoba koja je u meni vidjela srodnu dušu. To me preporodilo i mogu reći da me moja supruga Mira vratila u život. Ona nije digla ruke od mene i oženili smo se te smo postali i ponosni roditelji. Dobili sina Jakova koji danas ima 29 godina – kaže Vladimir.
Susjed Igor pokrenuo akciju
Obiteljski život donio je Vladimiru potpuni preporod pa je našao i svoje zanimacije te pokazao koliko je zapravo „jak“. Stolni tenis i ribolov njegove su dva velika hobija. Čak se može pohvaliti i da je višestruki prvak Hrvatske u stolnom tenisu za osobe s invaliditetom.
– Kroz godine znatno su se poboljšali i uvjeti za život za nas paraplegičare. Tako sam se okrenuo stolnom tenisu i pokazalo se da sam tu dobar. Obožavam ići u prirodu pa se tako rodila i ljubav prema ribolovu – kaže Vladimir. No, kako bi u potpunosti mogao uživati u ribolovu potrebna su mu elektromotorna invalidska kolica koja koštaju 16.000 eura. S obzirom da nije u mogućnosti da si priušti taj izdatak, njegov susjed Igor Sabo, pokrenuo je akciju prikupljanja donacija za kupnju tih kolica. Akciju je prvo podržala Udruga žena Žabno, a sad im se polako pridružuju i druge udruge.
– Meni bi ta kolica bila najljepši mogući poklon. Nikad nisam nikoga ništa tražio, a ni sad to nije bila moja ideja, nego je susjed Igor odlučan u namjeri da mi ispuni želju. Zahvalan sam svima koji su i koji će podržati akciju i nadam se da ću doći i taj dan da mogu otići u ribolov na rijeku Dravu i druga mjesta jer većina jezera nema odgovarajući prilaz za osobe s invaliditetom. Zbog toga su mi i potrebna elektromotorna kolica – zaključio je Vladimir Ivezić.
Svi ljudi dobre volje koji žele pomoći da se Vladimiru ostvari velika želja, mogu uplatiti donacije na njegov tekući račun čiji je broj HR 68 239000 13202331039.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
