Runa je napunila tri godine, a u obitelj Mateje Tuščić stigla je sa svega osam tjedana i to iz Švedske. Runa je potražni pas, a ona i Mateja su licencirani K9 potražni tim HGSS Stanice Koprivnica.
– Njen zadatak je pronaći nestale ljude. Runa je pasmina zlatni retriver, to je radna linija, a u Hrvatskoj ih nema puno. Ona i još jedna curka su jedine radni zlatni retriveri u Hrvatskoj. Već dugo radim s potražnim psima, prije Rune sam imala svoju zlatnu retrivericu Didi i to je sve bilo na razini zabave, jer s Didi nisam išla u prave potrage, a bila mi je velika želja da to što radimo ima i nekakav humanitaran učinak, da zbilja moji psi mogu pomoći i pronaći nekog, spasiti nekom život. Uz to, svi drugi aspekti koji su potrebni da bi netko bio član HGSS-a poput boravka u prirodi, penjanja, skijanja, to je nešto što volim i HGSS je bio logičan slijed kamo dalje – priča nam Mateja.
Runa je odradila 10-ak potraga
Dodaje da je vodič pasa u HGSS-u zapravo specijalnost, a svi obavezno prolaze temeljne tečajeve koji su potrebni da bi se uopće postalo gorskim spašavateljem.
– Imamo stijenski tečaj, tečaj speleospašavanja i zimski tečaj. Svaki vodič psa kada pronađe unesrećenu osobu mora imati znanja kako toj osobi pomoći, prvo kako pružiti prvu pomoć, a potom kako pomoći izvući tu osobu iz mjesta gdje se nalazi i kako ju sigurno transportirati do hitne pomoći – pojašnjava Mateja i dodaje da je s Runom, koja je svoju licencu dobila u listopadu prošle godine, dosad odradila 10-ak potraga.
Objasnila je da postoje dva načina treniranja potražnih pasa, odnosno dvije metode; jedna je mantrail, a druga je airscent.
– Mantrail psi traže specifičan miris osobe tako da mu date predmet te osobe da pas ponjuška i onda oni u zemlji prate trag kojim je osoba otišla. Airscent psi, što je Runa, traže miris bilo koje osobe koja je na neki način statična. Kad smo u potrazi, ako ona nanjuši drugu osobu, otići će provjeriti tu osobu i ako je ta osoba pokretna, primjerice planinar ili šetač, ona će se vratiti. Osobe za kojima tragamo su većinom statične, odnosno u nekom trenu se umore pa sjednu, legnu ili su već zapele, zato ih i tražimo, i onda ona kada nađe osobu koja je statična, ona će me obavijestiti lajanjem. Ona laje i laje sve do trenutka dok ne dođem do nje, ne pohvalim ju i dam joj njenu nagradu, jer za nju sve je to igra – objašnjava Mateja dodajući da potražni pas prvenstveno treba biti znatiželjan, mora voljeti učiti nove stvari, treba biti agilan, da mu nije problem nešto preskočiti ili otrčati.
Njih dvije su tim, Runa Mateju sluša i u trenucima kad je neka opasnost i kad ju ona pozove Runa će odmah doći.
Treninzi i potrage
– Istovremeno mora biti samostalna i hrabra da može otići na veliku udaljenost, pogotovo ako osjeti miris čovjeka, ona mora taj miris pratiti bez obzira na to što se okolo događa. Koliko dugo može tražiti, ovisi o tome kolika je temperatura zraka. Kad su 32 Celzijeva stupnja pas može tražiti dosta kraće nego kad su uvjeti povoljniji. Na dan kada je oko 15 Celzijevih stupnjeva može tražiti tri do četiri sata u komadu, a nakon toga se vratimo u bazu, ona se odmori sat do dva i onda nastavlja dalje. S obzirom na to da sam završila tečaj za voditelja potrage, u to vrijeme pomažem u bazi i onda nastavljamo dalje – naglašava Mateja koja s Runom trenira dva puta tjedno. Jedan trening je tijekom tjedna, jedan je za vikend, a na razini cijelog K9 odjela HGSS-a jednom mjesečno imaju dvodnevni komisijski trening i tada se svi potražni K9 timovi nalaze na jednoj lokaciji u Hrvatskoj.
– Trening izgleda tako da imamo nekoliko traženja, najčešće su tri traženja po treningu i još jedno slobodno traženje u kojem pustiš psa i on traži. Vježbamo i određene elemente. Osim što traže, psi moraju znati neke stvari; na primjer, ako je tu gusto grmlje i ja želim da ona baš to grmlje pretraži, poslat ću ju direktno tamo, moraju biti usmjerljivi. Isto tkao moraju imati kondiciju traženja, jer nije isto pas koji samo trči i šeće, on to može raditi jako dugo, ali ako pas radi nosom, to ga puno više umara i onda se to zove kondicija traženja, koja se isto izgrađuje treninzima. Naši psi traže i kada nisu u naredbi traženja, to se vježba pomoću traženja po putu. Znači hodate putem bez da psu išta kažete, ali u trenutku kad on osjeti miris osobe, otići će i označiti tu osobu lajanjem – napominje Mateja koja je spremna u svakom trenutku. U autu ima i vreću za spavanje, rezervnu odjeću, hranu za Runu, jer ako ih pozovu, one kreću. Sreća je, kaže Mateja, u tome što radi u IT firmi gdje ima dogovor da ako stigne poziv za potragu može izaći s posla i kasnije sve nadoknadi.
Runin slobodan dan
Zanimalo nas je i kako izgleda Runin slobodan dan.
– Runin slobodan dan, ako je to dan nakon potrage gdje se jako umorila ili nakon nekog intenzivnog treninga, recimo sad smo bili na vježbi u Ljubljani, koja je trajala 24 sata gdje su timovi bili samodostatni i išli s jednog radilišta na drugo, drugi dan ona većinom samo spava, odmara, malo si doručkuje, večera, poigra se s mojim sinom i to je to – istaknula je.
Napomenula je i da je potražni pas u principu aktivan do svoje 10. godine, jer nakon toga nema više obnove licence koja se obnavlja svake tri godine.
– Nakon toga, ako ona to želi, još neko vrijeme može, tražiti i ići u potrage, ali ako je starija, umorna i ne može više kao što je prije, ona jednostavno ostaje članica naše obitelji, kao što je i sada – zaključila je Mateja.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
