Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Kada je početkom devedesetih branio Vukovar, Martin Podgorelec nije ni slutio da će tri desetljeća kasnije sa suprugom Smiljom jedva spajati kraj s krajem. Zbog malih mirovina životare, a najveći problem predstavlja im to što nemaju struju, o kojoj im doslovno ovisi život. Točnije, imaju, ali preko jedne solarne ploče, što je nedovoljno s obzirom na probleme koji ih prate. Naime, Smilja, Martinova supruga, kronični je plućni bolesnik i život joj je prije nekoliko godina jedva spašen. Od tada je ovisna o neinvazivnoj ventilaciji (NIV) bez koje ne može spavati, a koja je, pak, povezana sa strujom. Sukladno tome, Podgorelci bi uz pomoć sina na kuću stavili dodatne solarne ploče, no ne mogu, jer kuća na početku Bilogorske ulice u Glogovcu nije legalizirana pa bi sve što rade bilo protuzakonito. Tako su se našli pred zidom i ne znaju što da rade. Novac za legalizaciju nemaju, a muči ih to što nitko ne može naći rješenje za njihov problem.
Kronični plućni bolesnik
– Meni vam struja život znači, ali u punom smislu te riječi. Prije nekoliko godina srce mi je stalo, oživjeli su me, ali teško dišem i bez NIV-a ne mogu živjeti, što znači da sam ovisna o struji. Imam masku i taj aparat mi cijelu noć puše zrak u usta, širi klijetku i pretklijetku, bez njega ne mogu spavati da se ne ugušim. Dakle, bolesna sam, kronični plućni bolesnik i zamislite što bi se dogodilo da ostanem bez struje. Zato i koristimo tu jednu solarnu ploču, koja nam često nije dosta, pogotovo kada su hladniji dani. Tada je punimo, ali baterija traje četiri sata, što nije dovoljno. Zato smo se raspitivali da nam stave još solarnih ploča, ali kuća nije legalizirana i tu se javlja problem – ispričala nam je Smilja. Obraćali su se za pomoć načelnicima Koprivničkih Bregi, općine pod koju spadaju, obratili su se i Jakšiću, jer kuća im je doslovno na granici koja grad odvaja od općine, no problemi stoje i pomoći jednostavno nema.
– Dakle, bez legalizacije ništa, a mi si je ne možemo priuštiti, a i da možemo, ne znamo kome da se obratimo. Pomoć smo tražili na sve strane i to traje već desetljećima. Bili smo nedavno i kod načelnika Kuzminskog, ranije i kod Hudića. Kažu da je protuzakonito staviti ploče na krov, jer kuća nije legalizirana. No otkud da je legaliziramo, kad nemamo ni za kruh. Suprug je od prošle godine u mirovini, no i on je obolio, prsti su mu natekli i ne može ništa s njima raditi. Ima sitnu mirovinu, jer je 30 godina radio u Slogi, a od kada je propala dobivao je socijalnu pomoć. Ja imam 200 eura invalidske mirovine i na to dobivam inkluzivni dodatak. I kako da mi živimo? Imamo za osnovne potrebe, režije moramo platiti, jedini luksuz su nam mobiteli bez kojih danas ne možeš – u suzama nam je pričala Smilja i dodala da im često pomaže sin.
Bez perilice suđa, kupaone…
– Teško nam je. Nemamo struju pa ne možemo imati ni normalnu škrinju, već ovu malu uz frižider. Meso ako i imamo odnesemo sinu na čuvanje. U frižideru imamo osnovne stvari, nemamo perilicu rublja ni sanitarni čvor, on je u dvoru. Kadu je suprug naknadno stavio u hodnik kako bi me mogao okupati. Televizor ne gledamo, jer štedimo na struji. Eventualno ga upalimo dok je dnevnik. Vodu smo dobili lani, do tada smo koristili bunar, a struju nikada nismo ni imali – tužno nam pričaju. Unatoč svemu tome, nikada nisu razmišljali da odsele.
– Tu živimo 40 godina i nikada nismo razmišljali da se maknemo. Kuda ćemo, nemamo kamo, a i ne želimo. Tu smo oduvijek, to je naše, kuću je suprug naslijedio od svojih roditelja. Navikli smo na sve, samo da imamo normalnu struju. Rekao je i sin da bi pomogao koliko može, ali kažem, on ima svoju obitelj o kojoj mora voditi brigu. Žalosno je to što živimo 10 metara od Štaglinca, gdje svi imaju struju, a mi koji je trebamo i o kojoj nam život ovisi je nemamo. Nikako doći na zelenu granu, koga god da pitamo pomoći nema. Nedavno su bile i katastarske izmjene pa su nam rekli da mi ustvari spadamo pod grad, javili smo se gradonačelnik Jakšiću, rekao je da će provjeriti i poslati ljude na teren. Vjerujemo da će nam možda on pomoći, jer od naših iz Koprivničkih Bregi koristi nemamo – istaknuli su za kraj supružnici Podgorelec u nadi da će se rješenje za njihov problem uskoro naći.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
