Više od 60 godina ruke Slavice Rumenović iz Koprivnice mijese i razvlače prave domaće zagorske štrukle od vučenog tijesta.
– Posebni su zato što je tijesto vučeno i rijetko se danas radi, jer ima gotovih kora u trgovinama, ali to nije to. Oni su od vučenog tijesta koje je vrlo tanko i narolano pa ih može pojesti svatko, i onaj koji ima problem sa zubićima i onaj koji nema. Pune se sa sirom ili jabukama, a mogu i s višnjama ili zeljem – rekla nam je Slavica. Za njih treba vremena i strpljenja.
– Ništa ne možemo ubrzati i to je specifično. Tijesto kad se umijesi mora odstajati barem pola sata da otpusti i da ga možemo razvlačiti. A, tajna je u rukama. Tijesto treba znati umijesiti da nije pretvrdo i da nije premekano i tajna je u razvlačenju. Razvlači se uvijek na jagodicama, nikako noktima i za to treba puno vježbe. Nisu ni moji prvi bili dobri i savršeni, ali sam se trudila. Učila sam sve to gledajući svoju mamu dok ih je radila. Uvijek takve stvari učimo od kuće promatrajući svoje roditelje – pojašnjava. Počela se dosta rano igrati s tim tijestom sa svojom mamom, no, kako kaže, pravo kaljenje počinje kad se čovjek osamostali.
– Kad počneš samostalno živjeti tek se onda kališ jer tada nema nikoga pored tebe da ti pokaže ili kaže: „E to nisi dobro”. Tu onda sami isprobavamo – govori Slavica. Na pitanje koliko je štrukli potrebno napraviti da se dođe do tog osjećaja, odgovara da ovisi o tome koliko ste zainteresirani.
– Ako niste zainteresirani, onda ih nikad ne naučite. Oni koji probaju domaće štrukle, ne kupuju gotove kore. Zbilja je situacija takva da mladi žure, nikada nemaju vremena, tko ima danas vremena da odvoji dva sata da se doma posveti i radi štrukle? Jedino onaj koji je jako zainteresiran da to nauči. Ali, kad ih probate onda se potrudite da ih naučite. Ima danas i puno muških koji kuhaju i vole raditi slastice, a ja znam jednog koji je uz mene radio štrukle i bio je jako ponosan što ih je sam pripremio i razvlačio – dodaje. Otkrila nam je Slavica i recept: Na kilogram glatkog brašna ide jedna jušna žlica soli, šest decilitara vode i jedno jaje. To se umijesi, tijesto odstoji, malo se premaže uljem da se ne napravi korica. Nakon toga se razvlači i mlinac se malo premaže uljem. Za filu ide kilogram sira, ravna žlica soli i dva jaja i mlinac se fila do pola. Zarola se, nareže na komade široke četiri prsta. U pećnicu ide na 200 stupnjeva i peče se pola sata dok ne postanu zlatno žuti. Može se filati i jabukama.
– U jedan mlinac ide šest srednjih jabuka, dvije žlice šećera i na vrh noža cimet. Najbolje su kisele jabuke jer se one bolje raspeku. Ništa nije komplicirano, nema puno toga, jedino proces razvlačenja traje. Dok ga razvučete, a ono ide natrag, to je pokazatelj da još nije vrijeme da ga idemo razvlačiti. Zato nam je potrebno silno strpljenje. Ruke moraju biti raširene i razvlačimo ga na jagodicama – ističe Slavica i dodaje da kad se stave u pećnicu, štrukli počnu šaputati. Prvi štrukli kojih se ona sjeća, radili su se malo drugačije.
– Tijesto je bilo malo deblje, a razvlačili su ga s valjkom. Bitno je bilo da se familija najede i onda se nije rolalo nego se preklapalo. Dobro se zalilo vrhnjem koje ga je omekanilo da nije žilavo. Vrlo rijetko danas netko tako danas radi. Mislim da je ta generacija već izumrla – zaključila je Slavica.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
