U kući u Koprivničkom Ivancu, u sobi koja je njen cijeli svijet, dočekala nas je Suzana Puljko (55). U svom krevetu, u kojem je, sve do prije godinu i pol, provodila gotovo svaki dan posljednjih 15 godina. Danas je Suzanina svakodnevica nešto bolja jer ima osobne asistentice, no život joj je i dalje svakodnevna borba u kojoj su prepreke često veće od same bolesti. Suzana ima cerebralnu paralizu, a uz to se već godinama bori i s teškom kilom odnosno bruhom koji joj dodatno otežava svakodnevno funkcioniranje. Operaciju nikada nije prihvatila zbog straha od komplikacija i pomaknutog kralješka, no s druge strane, ni liječnici joj to ne preporučuju zbog njenog ukupnog stanja.
– Rekli su mi da moram paziti što i koliko jedem, ali kila je tu već pet godina i ne prolazi – započela je Suzana.
Nakon smrti majke ostala sama
Prije devet mjeseci život joj se totalno promijenio kada joj je iznenada preminula majka koja joj je bila najveća podrška i skrbnica. Ostala je sama u kući. Otac i brat žive odvojeno. Bez obzira na novonastalu situaciju, u dom, odlučna je, ne želi ni pod razno.
– Bila sam u institucijama kao dijete, do svoje 18. godine, i znam jako dobro kako to izgleda. Mama je bila u domu četiri mjeseca prije smrti. Svaki put kad bih došla, plakala je. Ja to više ne mogu i neću, ostajem na svojem, pa kak’ god teško bilo – rekla nam je. Suzanin prihod unazad par mjeseci čine inkluzivni dodatak i po pokojnoj mami ostvarena obiteljska mirovina od oko 600 eura. Na papiru se čini dovoljno. U stvarnosti je daleko od toga. Režije, drva za grijanje, hrana, lijekovi, vitamini, rate kredita za pomagala koja si je već sama kupila… novaca nikad dovoljno da bi se nešto moglo staviti na stranu za neka dodatna veselja ili potrebe.
– Sve financiram sama. Kuću, režije, internet. Kad sve poplatim, ne ostane mi gotovo ništa – istaknula je. Najveći problem trenutačno su joj dotrajala invalidska kolica. Ima pravo na nova svakih pet godina, no HZZO pokriva samo osnovni model, vrijedan oko 3.000 eura. Kolica koja si Suzana želi, a koja bi joj omogućila veću samostalnost jer imaju mogućnost podizanja pa bi si u kuhinji sama mogla dohvatiti stvari ili se lakše premještati, koštaju oko 7.000 eura. Razliku od oko 4.000 eura mora platiti sama.
– Ova kolica stara su sedam godina, poderana su i zastarjela. Bez boljih kolica vezana sam uz jednu prostoriju, a s novima bi si i dok sam sama mogla puno napraviti – objasnila je. Drugi veliki problem predstavlja joj kupaonica. Postojeća joj je oduvijek nepraktična, a i opasna. Kada joj predstavlja ozbiljnu prepreku, a prostor nije prilagođen kolicima. Minimalna prilagodba, bez ikakvog luksuza, samo tuš, WC i umivaonik, prema procjenama bi stajala oko pet tisuća eura.
Ne traži sažaljenje
– Ne trebam ja stakla niti bilo kakav dizajn, nikaj skupo. Samo da se mogu normalno oprati i obaviti osnovno. Kada mi ni ne treba, nego samo blagi pad u kupaonici da se mogu istuširati bez potrebe za premještanjem – dodala je Suzana. Za našeg obilaska o Suzani je brinula njena osobna asistentica Tijana, koja joj pomaže već godinu i pol dana. Njihov odnos više se ne može nazvati strogo poslovnim.
– Ona mi je kao sestra. Prva me nakon 15 godina izvela u grad. Na kavu. To su običnim ljudima sitnice, ali meni su sve – rekla je ganuta Suzana. Iako na raspolaganju ima dvije asistentice koje o njoj brinu kroz tjedan, ni sustav asistencije nije idealan. Vikendima Suzana ostaje sama veći dio dana, a nedjeljom često i potpuno bez pomoći. Ako želi dodatnu asistenciju, mora je sama platiti. Unatoč svemu, Suzana ne traži sažaljenje. Traži priliku da živi samostalno, dostojanstveno i u vlastitom domu.
– Nisam nesposobna za razmišljanje, nisam dijete. Samo želim živjeti ovdje, u svom domu, kako znam i mogu – poručila je. Zbog svega navedenog, Suzana se obratila Podravskom listu s nadom da će se pronaći ljudi, udruge ili donatori koji joj mogu i žele pomoći bilo u nabavi invalidskih kolica, bilo u prilagodbi kupaonice. Svaka pomoć, pa i ona najmanja kao što je to odricanje od šalice kave, Suzani će dobro doći da si omogući jednostavniji život. Raspoloženi za uplatu to mogu učiniti na broj računa kod Podravske banke HR2823860023201088715, na ime Suzana Puljko.
FOTO/VIDEO Antun Bobonj
