Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Zdenko Premzel rođen je 25. srpnja 1919. godine, što znači da je u 104. godini života. To ga čini zasigurno najstarijim Križevčaninom, ali vjerojatno i najstarijim u Prigorju i okolici. Mnogi se odmah upitaju u čemu je njegova tajna, ali tek u neposrednom razgovoru s njim može se doći do odgovora, ne toliko u onom što je rečeno, već na način kako je rečeno.
Zdenko je rođeni Križevčanin i cijeli je život proveo u ovom gradu, a sad svoje staračke dane provodi u domu za starije Senior care, što, kaže, nije požalio jer se o njemu ovdje vrlo dobro brinu te kaže da je sretan što starost provodi ovdje.
– Od oca sam izučio zanat, i to mesarski, i u središtu grada imao sam svoju mesnicu. Time sam se bavio većinu života. Oženio sam se, supruga i ja imali smo kćer, a drugo dijete nam je nažalost umrlo kod poroda. Ovdje smo izgradili kuću i mirno živjeli – sažeo je Zdenko ukratko svojih 100 i nešto godina.
Možda Zdenkovu životnu filozofiju najbolje opisuju stihovi legendarnog Đorđa Balaševića koji glase: Jedan život… Miran… Tih… Nekad bacim kartu il’ napišem stih… Stvari teku… Ja se držim izvan njih…
Zdenko nikad nije pio niti se previše družio. Poslije posla sa suprugom prošetao je do grada na bijelu kavu i nisu ga brinule tuđe brige i životi. Nakon smrti supruge, koja je i sama doživjela lijepu starost, odlučio je otići u dom, a tamo ga posjećuje kći koja živi u Zagrebu i sama je već u poznim godinama. Zdenko, kažu nam zaposlenici doma, ima svoj ritual, i u posljednje vrijeme mnogo više spava. Što se tiče zdravlja, Zdenko je samostalan, ali se ipak otežano kreće te ga muči sluh i slabokrvnost, nedostatak željeza. Za to je, kaže Zdenko, sam kriv.
Zdenko je i dalje samostalan u kretanju
– Nikad nisam pio vino, a trebao sam svaki dan malo, sad ne bih imao problema sa slabokrvnošću – istaknuo je.
No još je nekoliko stvari ovaj stogodišnjak izdvojio kao važne u životu, osim obitelji i posla. Zdenko kaže da je uživao u još ponečem.
– Imao sam mali vinograd i voćnjak. Radeći tamo, brinuo sam se za lozu i voćke, opuštao sam se, uživao u tom okruženju. Jako mi je to bilo važno. Isto tako, ako me već pitate za recept dugovječnosti, nikad u životu nisam jeo salamu. No, ne znam da sam baš zbog toga dugo živio, to vam je kak’ vam Bog da…- zaključio je Zdenko i otišao na svoj popodnevni odmor nakon ručka jer rutinu, kaže, ne treba remetiti.
FOTO: Nikola Wolf
