Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Na području naše županije u proteklih šest godina „ugasilo“ se čak 807 farmi na kojima se proizvodilo mlijeko, a taj poražavajući podatak najbolje dočarava da farmeri s razlogom traže povećanje otkupne cijene, jer mljekarstvo je odavno prestalo biti profitabilno. Tako je 2017. godine u našoj županiji bilo 1597 proizvođača mlijeka, a lani smo ostali na njih 790. Preklani je bilo 914 mljekarskih farmi, što znači da je naša županija u godinu dana izgubili čak 124 proizvođača mlijeka.
Što se pak same proizvodnje tiče, lani su farmeri u našoj županiji isporučili 46,6 milijuna kilograma mlijeka, što je za 13,1 milijuna manje u odnosu na 2017. godinu. U odnosu na 2022. godinu, lani je proizvodnja mlijeka u našoj županiji pala za 3,5 milijuna kilograma. „Gašenje“ mljekarskih farmi i pad proizvodnje našu je županiju gurnulo s trećeg na četvrto mjesto u državi po proizvodnji, s udjelom od 12 posto u ukupnim isporučenim količinama mlijeka u Hrvatskoj. Ispred naše županije godinama su bile Osječko-baranjska i Bjelovarsko-bilogorska županija, a lani nas je prestigla i Vukovarsko-srijemska županija. Naša je županija po broju farmera i dalje najbolja u državi s udjelom od 23 posto. Na prvom mjestu po proizvodnji mlijeka u našoj je županiji očekivano Općina Gola. Doduše, i u Prekodravlju se smanjio broj farmera, ali je u odnosu na 2017. godinu proizvodnja ostala ista jer su pojedina gospodarstva ulagala u stočni fond.
Po broju mljekarskih farmi, ne računajući Križevce, koji su grad s čak 60 prigradskih naselja, na prvom mjestu je Općina Sveti Petar Orehovec sa 125 proizvođača. Đelekovec u proteklih šest godina konstantno ima jednog proizvođača mlijeka, dok najveći pad i po broju farmera i po proizvodnji imaju Hlebine. Tako je u kolijevci naive prije pet godina bilo deset proizvođača mlijeka, a sad je ostao samo jedan. Legrad, koji je pet godina imao samo jednog proizvođača, lani je ostao i bez njega pa tamo više nema ni jedne mljekarske farme. Primjer Legrada najbolje dočarava tvrdnje većine farmera da će djeca iz naše županije uskoro morati ići na izlete da vide kako izgleda krava i farme na kojima se proizvodi mlijeko. Otkupna cijena mlijeka prije 18 godina bila je oko 0,52 centa, odnosno četiri kune, a tada su troškovi proizvodnje, ali i osnovnih životnih potrepština, bili znatno niži, a kako danas nije znatno veća, ne čudi tako enorman pad proizvodnje i gašenja farmi.
Zatvaraju se sabirališta
Dodatni teret malim proizvođačima stvara činjenica da se zatvara sve veći broj sabirališta mlijeka pa su neki mlijeko prisiljeni voziti u susjedna naselja, a to im opet stvara troškove i proizvodnju čini neisplativom. Takav primjer imamo u Hlebinama, gdje je jedini proizvođač mlijeko prisiljen voziti u susjedni Sigetec, a kad vlasnik tog gospodarstva stekne uvjete za mirovinu, nema sumnje da će i kolijevka naive ostati bez mljekarske farme. Željko Turčić iz Novog Virja, predsjednik Proizvođačke organizacije udruga mljekara Drava – Sava koja okuplja 200 članova, ističe kako je pad broja farmera realan, pogotovo onih manjih koji su imali proizvodnju do 100 litara dnevno. Sama Proizvođačka organizacija, dodaje on, drži se na proizvodnji od 18,5 milijuna kilograma godišnje, ali za tu su brojku prvenstveno zaslužni članovi iz okolnih županija, a ne naše. Otkupna cijena trenutno se kreće oko 0,52 centa (četiri kune) po litri, što je daleko ispod cijene koju priželjkuju farmeri. Bez obzira na to što se u Hrvatskoj proizvodi samo 40 posto potrebnih količina mlijeka, pomaka u tom sektoru nema, a kako stvari stoje, smatra Turčić, neće ga ni biti.
– Domaća proizvodnja mlijeka u padu je iz godine u godinu i nužno je potaknuti mljekarsku industriju da poveća otkupne cijene ako želimo spriječiti daljnje gašenje farmi. Lani je otkupna cijena mlijeka rasla, ali je i dalje ispod one koja bi za nas bila prihvatljiva – tvrdi Željko Turčić. Ipak, dodaje on, ni eventualni rast otkupne cijene ne bi doveo do otvaranja novih farmi, pogotovo ne u našoj županiji, jer poljoprivrednici muku muče s okrupnjavanjem zemljišta. Generacije koje dolaze, ističe Turčić, nisu previše zainteresirane za stočarstvo, a pogotovo za proizvodnju mlijeka.
– Teško je za očekivati da će doći do „oživljavanja“ domaće proizvodnje mlijeka. Mladi poljoprivrednici prvenstveno se okreću ratarstvu jer je profitabilnije od stočarstva i ne mora se svaki dan ići u štalu. Mi, koji još donekle spadamo u tu „staru gardu”, držimo mljekarstvo na životu. Realnost je takva da će u našoj županiji i dalje biti izražen trend „gašenja“ mljekarskih farmi i pada proizvedenih količina mlijeka – zaključio je Željko Turčić.
Vjerni tradiciji
Stjepan Tomec iz Virja se i u 71. godini života bavi proizvodnjom mlijeka i, bez obzira na katastrofalno stanje u mljekarstvu, ne razmišlja da isprazni svoju štalu. Iako su mala gospodarstva poput njegovog skoro izumrla, Stjepan je vjeran svojoj tradiciji u kojoj ga ne mogu pokolebati ni niske otkupne cijene mlijeka. U svojoj štali ima dvije krave i junicu i s ponosom kaže da je to i dalje njegovo blago.
– Otkad znam za sebe išel sem v štalu i imal sem krave. Meni je nepojmljivo da mi štala bude prazna. Dok god me bu zdravlje služilo, ja bum imal kravice. Nisu zabadav naši stari nazvali kravice blagom i bormeč se bum držal tog postulata – priča nam Stjepan. Iako je svjestan da s dvije krave danas nema „kruha”, svojim primjerom nastoji mlade generacije potaknuti da se vrate tradiciji i ožive gospodarstva u ruralnim sredinama. No, i sam zna da je to nemoguća misija jer proizvodnja mlijeka stalno pada. Za to prvenstveno krivi mljekarsku industriju zbog niskih otkupnih cijena i „državu”, koja se poticajnim mjerama mladima ne trudi otvoriti mogućnost da od mljekarstva dostojno žive.
– Upropastili su sve kaj su mogli u poljoprivredi, ali mi starci koji još moremo delati ne damo se i ne bumo se odrekli krava, iako od toga nemremo ništ zaraditi. Nas taj posel jednostavno drži na životu. Mladi se ne žele baviti kravama jer znaju da od toga nema koristi – tvrdi Stjepan. Ipak, dodaje neumorni Stjepan, nada umire zadnja pa će i dalje živjeti u vjeri da se situacija u proizvodnji mlijeka može poboljšati.
– Ako se nastavi ovakva poljoprivredna politika, u selima neće biti niti jedne krave. Treba pritisnuti mljekarsku industriju da poveća otkupne cijene. Pak oni v naše mleko vodu nalevaju i to prodaju. Od jedne naše litre naprave barem dve svoje, a još im ostane i materijala za vrhnje i jogurt tak da im ne prolazi priča da ne bi imali zaradu ako bi farmerima više plaćali. Valjda bu i političarima došlo v glavu da je uništavanje domaćih proizvođača i izumiranje sela pogubno – zaključio je Stjepan.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
