Marijana Prevedan iz đurđevačkog prigradskog naselja Čepelovac jedna je od rijetkih zvonarica u našoj županiji. Nekad je svaka crkva imala svog zvonara, no napretkom tehnologije taj posao izumire pa je sve manje naselja koja imaju osobu zaduženu za zvonjenje. Zahvaljujući tom poslu Marijana je i svojevrsna kroničarka Čepelovca jer je na taj način najbolje upoznata i s demografskom slikom naselja. Da se izumiranje Čepelovca nastavlja, ističe ona, pokazuje i ova godina.
– Evo baš sam sad zvonila za još jednog preminulog sumještanina. Ove godine je umrlo već šest mještana, a lani smo imali tri sprovoda. Tek je pola godine iza nas pa je izvjesno da će biti još sprovoda, pogotovo zbog činjenice da su kod nas većinom staračka domaćinstva – priča nam Marijana. Situacija je još gora, dodaje ona, kad se uzme u obzir činjenica da u tih godinu i pol u Čepelovcu nije rođena nijedna beba. Mladi jednostavno ne žele ostati živjeti u Čepelovcu, a ni mjere koje je grad uveo za kupnju kuća u prigradskim naseljima nisu se odrazile na doseljavanje pa je stanovnika sve manje.
– Nekad je Čepelovac imao više od 800 stanovnika, a sad nas je svega 200. Ni u okolnim naseljima situacija nije ništa bolja. Od poljoprivrede više nema kruha pa mala naselja poput našeg izumiru jer mladi u potrazi za poslom odlaze u gradove – tvrdi Marijana. Osim zvonjenja, Marijana vodi i brigu o okolišu crkve svete Elizabete, a sa svojim ručnim radovima ukrašava oltar i kompletnu unutrašnjost. U cvjetnom ukrašavanju ima i pomoć sumještanki.
– Posla oko crkve ima stalno pa imam i pomagačice jer nam je u interesu da sve izgleda kako treba. Moj zadatak je i držati crkvu urednom pa činim sve što znam i mogu da je naše mjesto za molitvu što ljepše – zaključila je Marijana Prevedan.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
