Nakon što je riješen problem s romskim naseljem Autoput u Botovu, koje je zasigurno bilo prezentirano kao mjesto s najgorim uvjetima života u Hrvatskoj i koje je završilo i na naslovnicama najjačih medija u Hrvatskoj, ostao je problem s naseljem u Svetom Đurđu, nedaleko Ludbrega. Iako to ne možemo tvrditi s apsolutnom sigurnošću, ovo je vrlo lako moguće mjesto gdje ljudi žive i koje ima i imalo je najgore uvjete za život u cijeloj državi. Tamo živi desetak ljudi koji nemaju apsolutno nikakvu infrastrukturu, a neki od njih žive u nastambama bez vrata i prozora. U naselju nema struje, tekuće vode, asfalta niti djece.
Kolibe u kojima žive prokišnjavaju i u poluruševnom su stanju. Potonje je posljedica sasvim opravdanog oduzimanja djece od strane Centra za socijalnu skrb roditeljima koji žive u naselju, jer bi ostanak malog djeteta u ovom naselju značio neposrednu opasnost od smrti. O kakvom se mjestu radi možda najzornije govori slučaj Ivanke Horvat, koja osim svojeg imena o sebi ne zna ništa drugo.
– Ja za državu ne postojim. Nemam osobnu, ne znam kada sam i gdje rođena, a zato ne znam nit’ koliko godina imam – navela je Ivanka Horvat, jedna od mještanki romskog naselja koje je, usput budi rečeno, vidljivo sa županijske prometnice koja spaja dvije općine i pokraj njega dnevno prođe mnogo vozila.
Da budemo iskreni, prošli smo i mi mnogo puta ondje bez da smo se osvrnuli, a prije nekog nas je vremena ondje odnijela priča o mladoj Romkinji, koju su splet okolnosti i muž nasilnik tamo, posredno, odveli. Točnije, ondje je pobjegla kako bi se maknula od nasilja, ali uskoro je ostala bez djece, koja su joj oduzeta zbog uvjeta u kojima živi.
– Djecu mi oduzimaju kako supruga rodi, skoro da čekaju kod vrata. Kaj se tiče posla, mi koji možemo radimo samo nadničarske poslove jer nas za drugo neću. Nemamo nikakve kvalifikacije. Kad su izbori dođu nas podmititi s dvije litre vina, da glasamo, i više se ne pojave – naveo je Zvjezdan Oršoš. Kako smo kazali, mjesto nema nikakvu infrastrukturu, asfalt i ulična rasvjeta dolaze do samog naselja, ali pred ulazom u i isto prestaju. Dobili smo dojam da se ovdje čeka da naselje odumre prirodnim putem – bilo smrću tamošnjih stanovnika, bilo odseljenjem. No, u samom naselju ima ljudi koji po svojim intelektualnim, socijalnim i radnim sposobnostima nemaju kapacitete za životnu promjenu. Tu bi upravo trebale djelovati službe, bilo općinske, županijske ili državne.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf