Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Na području koprivničke Podravine prije deset je godina postojalo tek 187 kreveta u kojima su mogli prenoćiti svi oni koji su nekim poslom došli u naš kraj. Koprivničanka Vedrana Milivojević Šaš danas skoro sama nudi toliki broj ležajeva u 30 smještajnih jedinica, odnosno 12 apartmana, 11 soba, šest kuća i vili kojima upravlja na 15 lokacija u Koprivnici. Svoju turističku priču počela je graditi u samom jeku pandemije koronavirusa, u prosincu 2020. godine. Danas se, četiri godine iskusnija, još uvijek suočava s teškoćama koje proizlaze iz nedostatka podrške lokalnih vlasti i turističkog sektora.
– Kad sam u prosincu 2020. otvorila firmu, nazvali su me iz porezne i pitali me jesam li luda ili toliko hrabra kad u ovo doba otvaram takvu firmu. Nisu me s tim odgovorili ni uplašili, krenula sam svojim putem. Sve je počelo nakon što sam naslijedila kuću u Kunovec Bregu i nisam znala što s njom jer je dislocirana. Istovremeno sam znala da postoji potreba za smještajem jer je dosta mojih poslovnih partnera dolazilo u Koprivnicu i nije bilo zadovoljno ponudom pa su spavali u Križevcima. Jedan kat te kuće bio je dobro namješten, malo sam ga još ušminkala, otvorila j.d.o.o. i oglasila ga na Bookingu – prisjeća se.
Tu se ispostavilo da je s poslom krenula u totalno krivo doba godine.
– Bilo je to krajem godine, kad nisam imala koga pitati za savjet, svi su bili s glavom u blagdanima. U Turističkoj zajednici grada Koprivnice nisu mi znali pomoći, rekli su da imam pravilnik na internetu i neka ga pročitam. Čak su me pitali zašto otvaram firmu kad mogu iznajmljivati kao fizička osoba, no imala sam namjeru izdavati račune, smještaj nuditi poslovnim ljudima i to je bilo jedino što me zadovoljavalo i dolazilo u obzir, a ubrzo se pokazalo i najispravnijim – kaže.
Nakon što je oglasila svoj smještaj pod imenom Skitnica, javila joj se prva ekipa radnika koja je iznajmila stan na šest mjeseci, a onda su zatražili još dodatnih kreveta. S obzirom na iznenadnu potražnju, u dva je mjeseca uredila prizemlje kuće i stvorila prostor za smještaj dodatnih 12 osoba. Tu je već prepoznala potencijal priče oko pružanja usluga smještaja i u srpnju iznajmila prvu kuću na Peteranskoj ulici. Posao je rastao iz dana u dan, radnici su među sobom brzo proširili informacije o njenom smještaju pa je pronašla i drugi i treću i svaku iduću kuću odnosno stan koji je unajmila od naših sugrađana.
– U početku je bilo dosta teško. Ljude sam vukla za rukav da mi iznajme stan. Bili su nepovjerljivi. Dok sam objasnila za što mi treba, nije im bilo prihvatljivo da ne znaju tko boravi u njihovom prostoru. Oni su htjeli znati tko je u stanu, a ja sam im govorila da sam ja odgovorna osoba i jedina moram znati tko su moji gosti. Takav način poslovanja je u Koprivnici do tad bio sasvim apstraktan. I danas imam samo jedan objekt u mom vlasništvu, a sve ostalo je u najmu. S vremenom su i ljudi stekli povjerenje pa me sami nazivaju i nude svoje nekretnine, ali sad sam ja u situaciji da mogu birati koju ću i hoću li uopće više uzeti kakvu nekretninu. Da smo si jasni, ulazak u neki prostor koji je u solidnom stanju mene u startu košta najmanje 1500 eura. Prvo što napravim kad uđem je udahnuti mu dašak osobnosti, odnosno stila koji se proteže kroz sve naše objekte. Posteljina, ručnici, posuđe, zavjese… odnosno hrpa detalja koji prostor pretvaraju u onaj u kojem će se svaki gost osjećati udobno kao u vlastitom domu – govori Vedrana koja je upravo ovih dana pred ishođenjem rješenja o kategorizaciji prvog koprivničkog prenoćišta na Florijanskom trgu.
No, ni tu njenim ambicijama nije kraj. Sredinom godine nada se otvoriti još jedan itekako potreban smještajni kapacitet u našem gradu, a riječ je o hostelu te pansionu.
– Razlika je u tome da će u hostelu više gostiju boraviti u jednoj prostoriji i na raspolaganju imati jednu kupaonicu, dok pansion gostu pruža veću komociju u vidu sobe s kupaonicom, uz uslugu doručka – objašnjava. Korisnici njenih prostora odnosno usluge smještaja su ljudi različitih profila. U većini slučajeva riječ je o radnicima zaposlenima na nekim od gradskih gradilišta i na izgradnji tvornica.
– Koprivnica je već neko vrijeme veliko gradilište pa su nam takvi gosti najčešći. No, tu su i brojni poslovni ljudi koji dolaze na sastanke, dio onih koji su vezani uz sportski dio, primjerice nogometaši koji dolaze na provjere u klubove pa ostaju u gradu po nekoliko dana. Jedan dio su studenti koji dolaze na vikend predavanja, profesori koji predaju na Sveučilištu Sjever pa moraju negdje prespavati. Također, tu su obitelji naših Koprivničanaca koji su otišli van pa se vraćaju doma na neka događanja poput vjenčanja, krizmi, krstitki, dolaze za Božić i Uskrs, a ne žele se gurati k svojima nego žele imati svoj mir. Preko ljeta imamo puno jednodnevnih gostiju u prolazu, koji su na putu za Jadran ili se s njega vraćaju pa moraju negdje odmoriti tijekom putovanja – pojašnjava Vedrana koja upravo kod ovih posljednjih, tranzitnih gostiju, već duže vrijeme uočava veliki problem u ugostiteljskoj gradskoj ponudi.
– Nitko u gradu ne nudi uslugu doručka. Razgovarala sam već s nekoliko restorana, oni su u stanju za jutro ispeći ćevape, ali ne i tri jaja sa šunkom, što bi predstavljalo pravi obrok za to doba dana. Nadam se da ćemo s otvorenjem vlastitog pansiona taj problem riješiti, a onda i svim gostima koji borave u našim apartmanima omogućiti da doručkuju na jednom mjestu – kaže te dodaje kako bi njen posao bio puno jednostavniji da su oni kojima je to posao bolje angažirani i spremni pomoći iznajmljivačima.
– Ima jako puno toga što se događa, a mi iznajmljivači za to ne znamo. To smatram velikim propustom naše gradske turističke zajednice. Ljudi nam dolaze, a ako oni sami nemaju neki plan kamo krenuti, mi ih ne znamo uputiti jer se ne stignemo informirati. Bilo bi dobro kad bi nam barem slali kalendar događanja, na mjesečnoj bazi. Mi iznajmljivači se tim ne stignemo baviti. Svi znamo kad je Renesansni festival, no internetska stranica turističke zajednice grada za nas je beskorisna. Oni koji bi nam trebali biti produžena ruka, ne znaju nam odgovoriti ni na osnovna pitanja što sve trebamo imati u apartmanu. Županijski turistički inspektor nove iznajmljivače povremeno upućuje na mene, da im pomognem savjetom oko kretanja u posao, odnosno procedure opremanja prostora jer sam taj dio prošla. Da stvar bude apsurdnija, i sam direktor Labazan tražio me za savjet što da napravi sa svojom kućom u Subotici Podravskoj. Na prvu sam pomislila da se šali ili me provjerava – govori Milivojević Šaš, razočarana što oni koji bi trebali razvijati turističku priču svoj posao ne rade kako treba pa trpi širok krug onih koji bi od turizma mogli imati itekakve koristi.
– Da se priča može razvijati u dobrom smjeru dokazuje Đurđevac, koji je otišao jako daleko. Imaju rafting Dravom, Stari grad, deve, stalni postav muzeja koji možeš posjetiti i kad nema neke atraktivne izložbe kroz cijelu godinu. Njima pak nedostaje smještajnih kapaciteta, no grade priču. Kod nas nema ničega, čak ni reklamnih materijala, karte grada, kakvog letka koji bi gosta koji dođe u Koprivnicu mogao usmjeriti gdje što pojesti, vidjeti, zabaviti se – iznosi. Upravo se zato, ni nakon četiri godine otkako je u ovom poslu, ne prestaje čuditi kad čuje da je netko k nama došao turistički.
– Dalmatinci se k nama vole uputiti tijekom ljeta. Vole našu ravnicu, vozili bi se biciklom, ovdje im je mir. U ponudi imam različite kategorije objekata, od onih za ljude s prosječnim primanjima, pa do onih koji si mogu priuštiti i skuplju varijantu smještaja. Za takve imam vilu s bazenom, jacuzzijem i teniskim igralištem. Apartman Prestige u centru je grada i u njemu uglavnom odsjedaju direktori, Podravkini menadžeri, stranci se često čude da je to prejeftino za takav smještaj, no u Koprivnici jednostavno ne možemo više naplatiti. Pratim kretanja cijena i mogu reći da jesam malo skuplja od ostalih u nekim smještajnim jedinicama, ali gostima nudim određene stvari koje kod drugih neće dobiti, poput tjednog čišćenja, mijenjanja posteljine, ručnika – pojašnjava te dodaje kako sve to nikako ne bi bilo moguće bez njenog kvalitetnog i odgovornog tima koji svakodnevno brine o apartmanima.
Čine ga tri čistačice na puno radno vrijeme i dvije koje angažira povremeno, a tu je, naravno, i domar koji uvijek ima posla u nekom od objekata. Ljuti je činjenica da su iznajmljivači u Koprivnici prepušteni sami sebi. Jedina koja je pokazala interes za ovu branšu je TZ Koprivničko-križevačke županije, koja je unazad tri godine putem natječaja pomogla iznajmljivačima s bespovratnim sredstvima.
– Situacija je takva da ja niti spadam u kategoriju hotela, a niti u male privatne iznajmljivače, ovaj model poslovanja je sasvim nov i nitko se ne zna postaviti prema njemu. Sve što sam u prve tri godine zaradila, dalje sam uložila u novi apartman. Ovo što sam dobila je kap u moru. Po meni nije u redu da fizičke osobe dobiju iste novce kao i ja koja imam toliko objekata, to bi trebalo rasporediti prema kategoriziranom objektu. Svi imamo nešto za popraviti, zamijeniti, bilo onaj koji ima samo jedan apartman, a kamoli ja s njih toliko. Županijska TZ je bar pokazala dobru volju, od gradske se ne dobije ništa. S jedne strane, OPG-ovi dobivaju za sve i svašta, a nas nema nigdje, kao da nije u interesu Grada da nam daju kakav poticaj, podršku u dizanju kredita – govori razočarana što su klijenti prepoznali njen trud i ozbiljnost, ali ne i lokalna zajednica. Ne slaže se ni s načinom na koji se razvija koprivnička turistička priča.
– Istina, za Renesansnog festivala smo puni, ali to su tri dana u godini. Da sam na mjestu direktora gradske TZ, za trajanja festivala zatvorila bih cijeli gradski trg, spojila ga s Baščom, u organizaciju bih uključila što veći broj sugrađana. Na Špancirfestu građane plaćaju da se obuku i tih deset dana hodaju gradom. Neka Renesansni traje i deset dana, ali Koprivnica mora prihvatiti i zaživjeti širu priču o Renesansi. U Rijeci su za trajanja maskenbala svi maskirani. OK, mi nismo grad maskenbala, nego renesanse, ali onda nek’ se pripremi odjeća na vrijeme, nek’ švelje počnu šivati od siječnja. Nažalost, krivi su ljudi na pozicijama i svojim neradom koče sve ostale – tvrdi Vedrana. Budući da je unazad nekoliko godina sve veći broj Koprivničanaca shvatio da je iznajmljivanje nekretnina prilika za solidnu zaradu i popunjavanje budžeta, zanimalo nas je kakva je njena procjena, hoće li posla biti i u narednim godinama.
– Svjedoci smo investicijskog booma, no nakon što svi ti objekti poput tvornica, pruge i prometnica budu dovršeni, smanjit će se i broj radnika na našem terenu, ali ne brinem. Putnici koji dolaze u Koprivnicu na dan, dva, tri, uvijek će mi se vraćati jer nudim kvalitetan smještaj. Nadam se da će i oni koji to moraju prepoznati da je i njima u interesu da ponuda smještaja u gradu bude što bolja, a na račun toga posla će imati i brojni kafići i restorani i ostali poslovni subjekti u gradu i okolici. Još kad bi turistička ponuda bila malo bolje objedinjena, odnosno kad bi se poradilo na promociji nekih događaj u okolici, onda bi sve došlo na svoje mjesto i imalo puno većeg smisla – zaključila je na kraju Milivojević Šaš.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
