Đurđa (73) i Franjo Maronić (74) iz Peteranca u društvu obitelji proslavili su zlatni pir. Druženje u povodu 50. godišnjice braka Đurđa i Franjo iskoristili su i za osvrt na dane kad su se upoznali i odlučili na zajednički život. Đurđa je rođena u Legradu, a Franjo u Gotalovu.
– Moji su se brzo preselili u Koprivnicu, a Franjini u Peteranec, dok je sudbonosan bio moj odlazak na kopanje kukuruza u Peteranec. Sudbina je htjela da to kopanje bude kod Franjine rodbine i tad smo se upoznali. Franjo mi se odmah počeo udvarati i dolazio je u grad kako bi se družili. Za nekoliko smo se mjeseci zaručili i na Staru godinu 1974. vjenčali. Tako se rodila ljubav koja traje i danas – priča nam Đurđa Maronić.
Franjin vedar duh, kaže on, bio je ključan u osvajanju Đurđe. Malo romantike i šale, ističe Franjo, dobitna je kombinacija s kojom i danas „mami” osmijehe na lice Đurđe.
– Život nas je nije mazio, ali uvijek smo pronalazili pozitivne stvari, a i kroz malo šale olakšavali svakodnevicu. Uvijek smo podržavali jedan drugoga, a možemo reći i da se odlično nadopunjavamo – kaže Franjo Maronić.
Kao i u svakom braku, kažu Đurđa i Franjo, bilo je uspona i padova, ali su kompromisom riješili sve probleme.
– Naravno da smo se znali i posvađati, ali je uvijek jedan popustio i išli smo dalje. Današnjoj mladeži fali strpljenja i poštovanja, a bez toga nema uspješnog braka bez obzira koliko se nekoga voli. Mi smo ponosni na naših 50 godina zajedničkog života, a nadam se da će se vratiti vremena kad su mladi bili strpljivi, nisu ishitreno postupali i poštovali jedni druge, a posebno starije – kaže Đurđa Maronić.
Đurđa i Franjo žive sami, a često im u posjete dolaze kći Vesna, sin Goran te unuci Karla, Fran, Filip i Hana. Franji je glavna okupacija ribolov, dok Đurđa vodi brigu o kućanstvu.
– Franji je prije pet godina dijagnosticiran rak prostate, a srećom navrijeme je otkriven pa se nakon terapija dobro oporavio. Imao je problema i s kukovima pa mora izbjegavati teže poslove i tu sam ja da uskočim za sve što treba. Ne žalimo se na ništa jer i dalje imamo jedan drugoga, a to nam je i danas najvažnije. Djeca i unuci su stalno uz nas pa nam i to daje potrebnu snagu za svaki novi dan – zaključila je Đurđa Maronić.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
