tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Obitelj Santo iz Đurđevca koja se bavi uzgojem povrća ponovno je prisiljena zbrajati štete na svojim plastenicima. Oluja Deborah koja je pogodila i Podravinu doslovno je rastrgala konstrukciju na jednom plasteniku na njihovom imanju, a stradale su i folije. Da stvar bude još gora, taj plastenik stradao je i u olujnim udarima vjetra prije dvije godine i David Santo je baš nedavno, u cilju da se ne ponovi takva situacija, zabetonirao stupove kako bi konstrukcija bila što čvršća. No, ni to nije pomoglo i vjetar je oštetio plastenik.
– Mislili smo da će nam betoniranje pomoći, ali je vjetar bio toliko jak da je iščupao stupove skupa s tim betonskim temeljima. I folija je uništena i kad sve zbrojimo, šteta će biti oko 25.000 eura. Imam uređaje za mjerenje vjetra i u prosjeku su udari iznosili oko 70 kilometara na sat. Najjači je bio čak 88 kilometara na sat – ispričao nam je David. Na ruku uzgajivačima povrća ne ide ni činjenica da ne mogu osigurati plastenike od nevremena pa su za nadoknadu štete ostavljeni na milost i nemilost Ministarstva poljoprivrede. Za štetu od prije dvije godine, rekao je David, Ministarstvo je uvelo posebnu mjeru preko koje su uzgajivači uspjeli pokriti troškove popravka plastenika.
– Prije dvije godine proglasili su elementarnu nepogodu pa nam je to išlo na ruku, a sad ćemo vidjeti hoće li nam opet izaći u susret. U tom plasteniku imamo cvjetaču tako da ćemo sigurno biti na gubitku jer, iako na njoj nema štete, moći ćemo je brati 15 dana kasnije od planiranog jer više nije u zaštićenim uvjetima. Tad će na tržištu biti i cvjetača koja se uzgaja na otvorenim površinama, a to znači da ćemo je teže prodati, ali i da će otkupna cijena biti znatno niža – požalio se David. Plastenici starijih tipova, dodao je, više nisu za naša podneblja jer su udari vjetra sve jači i kad god se dogodi veće nevrijeme nastaju štete na njima. Moderni plastenici su znatno skuplji i njihove cijene su i pet puta veće u odnosu na starije tipove.
– Da bi otplatili moderan plastenik koji može izdržati udare vjetra i do 130 kilometara na sat, potrebno nam je sedam ili osam godina pa si ih teško možemo priuštiti. Problem je što država daje iste poticaje i za vanjsku i za plasteničku proizvodnju, a među njima je velika razlika kad su u pitanju ulaganja. Možda će oni koji odlučuju u Ministarstvu konačno shvatiti što znači imati plastenike te da je nužno imati mjere i za poticanje takve proizvodnje – zaključio je David Santo.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
