“Imali smo obične bijele majice na kojima smo flomasterom napisali ime momčadi, brojeve i imena igrača poput Cruyffa, Besta, Gerda, Camacha. To su tada bili naši nogometni idoli. Publike je bilo toliko da si se jedva probio do igrališta, natjecalo se sigurno stotinjak ekipa i turnir trajao pa praktički cijelo ljeto”, tim je riječima ukratko opisao prvo izdanje malonogometne Ljetne lige u Koprivnici Jugo Ogrizović, koje je zajedno sa svojim društvom iz kvarta i osvojio. Bilo je to davne 1972. godine, a on, kao i većina momčadi, oformljene od dečkiju iz Tarašćica, igrao za Slaven, člana zagrebačke zone. Tada zloglasni londonski kvart Soho, bila je inspiracija za odabir imena, no uz mali „tipfeler“, i tako je nastala ekipa Saho 12, greškom ili namjerno, vjerojatno ovo prvo. Krcata talentima, poput braće Drakulić i Ogrizović te Mladena Kadije, Saho 12 možda je od samog starta i bila jedan od favorita, ali najveću prednost davalo im je nešto sasvim drugo, prisjetio se Jugo.
– Mi smo se nevjerojatno dobro poznavali. Znali smo ako jedan i promaši loptu, ovaj drugi bit će na njoj, vratiti je u igru ili napraviti nešto s njom. Znali smo tko će kome dodati, kad će tko pucati – ispričao nam je Ogrizović, koji vjeruje da bi njegov Saho 12 dandanas na Ljetnoj ligi bio ozbiljna konkurencija. On i društvo nogomet su tada igrali danonoćno, utakmice bi na turniru krenule u poslijepodnevnim satima i lupanje lopte ne bi stalo do kasno navečer, a oni od jutra igrali na Šoderici. Put do titule za Saho 12 bio je dugotrajan i nimalo lak, ekipa je bilo iz cijele sjeverozapadne Hrvatske pa tako i vrlo ozbiljnih protivnika i pojedinaca. Taj dio priče, prepustili smo članu momčadi koji nas je i upoznao s ovom vrlo zanimljivom crticom iz povijesti koprivničkog sporta. Grga je živio nogomet, baš kao i svaki od njegovih tadašnjih suigrača, ali skromno priznaje, pojedincima poput braće Drakulić „mogao je čistiti kopačke“.
– Igralo se 6+1 na asfaltiranom terenu RK Podravke, na točno istom mjestu gdje se turnir održava i danas, ali na umjetnoj travi. Golovi su bili veći, ne oni rukometni, a igralište također bilo osvijetljeno. Moram priznati da smo od početka stvarno dominirali, mogli smo igrati, kako se kaže, vezanih očiju, nestvarna kemija, s ponosom smo predstavljali svoj kvart, iako je dosta dečkiju bilo u Slavenu, a ja u Lokomotivi – rekao nam je Grga, koji je baš tako i želio da ga oslovimo. Nitko dečkima iz Tarašćica nije pravio probleme, čak niti igrači ondašnje vojske, koju su činili prvoligaški i drugoligaški nogometaši, a za razliku od danas, sponzorskih ekipa uopće nije bilo.
– I Slaven smo pobijedili bez većih problema, a u finalu nas je dočekala momčad, ako se dobro sjećam, nekakve elektro firme iz Zagreba, čiji su zaposlenici bili majstori malog nogometa, a u to vrijeme radili nešto u Koprivnici. E oni su bili stvarno jako dobri, njihov je igrač zasluženo proglašen za najboljeg na turniru. Završnica je bila gusta, oni su poveli, ali mi kreirali preokret i na kraju momčad Saho 12 pobijedila. Tu je uslijedila potpuna euforija – rekao nam je Grga, koji se nikako nije mogao sjetiti jesu li uopće dobili pehar, ali ono što sigurno zna, osvojili su odojak i gajbu pive.
– Čija je uopće Ljetna liga bila ideja, stvarno ne znam, nadam se da nisam u krivu, ali mislim da su organizatori bili Grad Koprivnica i tadašnja SOFK-a, Savez organizacije za fizičku kulturu – zaključio je Grga kojem je pola sata nakon što je priložena naslovna fotografija nastala, prišao tadašnji trener Slavena, Branko Pleše, te ga pozvao da se pridruži njegovoj momčadi, na što je i pristao. (ab)
Na slici s lijeva na desno: (Stoje) Milan Drakulić – Mile (trener), Ero Bošnjak (vratar), Mladen Kadija, Mladen Drakulić, Branko Juriša, Nenad Drakulić, Zvonimir Pandurić – Stric; (Čuče) Jugo Ogrizović, Milan Dević, Žarko Ogrizović -Žac, Branko Gregurović – Grga; (nedostaju na fotografiji) Jovo Kušenić, Ivan Roguljić – Bego
Ogrizović se prisjetio španera
“Samovojska je bil nezaustavljiv”
Govoreći o nogometu s dozom nostalgije, kako je u prijašnja vremena bilo zanimljivije i romantičnije, rado se Ogrizović prisjetio „majstora“ koji su nekad igrali. No, jedan mu je posebno ostao urezan u pamćenje, Anton Samovojska, poznato TV lice svake nogometne emisije na Hrvatskoj televiziji.
– Prošlo je to najbolje vrijeme nogometa, ali kada sam ja igrao ljetna ligu, ovdje su dolazili mnogi majstori. Jedan od ponajboljih protiv kojih sam igrao bio je Anton Samovojska. On je često dolazio u Koprivnicu. To je bio igrač, rolao je bez problema, kao Osim vukao loptu na stranu, a kad bi to napravio, više nisi mogao do nje. Okrene se, odgodi, pa doda ili probije, a ti ostaneš ukopan – opisao je Grga.
FOTO/VIDEO Nikola Wolf
