Nakon tri sezone, 48 službenih nastupa i nevjerojatnih 76 pogodaka, od čega čak 37 ove sezone, Sandro Rajić i službeno se oprostio od Jadran Galeba. Odlazi kao najbolji strijelac u novijoj povijesti kluba, a sve što je ostavio iza sebe teško će se ponoviti. Rajić je za naš list podijelio dojmove o prošloj sezoni, odluci o povratku na teren nakon teške ozljede, ali i planovima u novom klubu, Lipi.
– U Imbriovcu se dogodila ta zadnja ozljeda i tada sam stvarno rekao da više neću igrati. Bilo je previše operacija, na oba koljena. Dvije godine nisam ni dotaknuo loptu. Ali izgleda da ne mogu bez nogometa… i odlučio sam se vratiti još jednom – otkrio nam je Rajić.
Povratak se dogodio spontano, ali emotivno.
– Onda je došla ponuda od Galeba, kluba iz mog sela. Nisu bili u sjajnoj situaciji, pa su me zamolili da preuzmem momčad kao trener zadnja četiri kola. I tako je krenulo. Na zimu sam dao papire, rekao da ću odigrati koliko mogu… a onda sam, pošto nas nije bilo puno, odigrao sve utakmice – prisjetio se kroz smijeh.
Rajić je protekloj sezoni, postigavši 37 golova, ponovno pokazao o kakvom se golgeteru radi, a njegov doprinos u osvajanju naslovu prvaka 3. ŽNL bio je ogroman.
– Već sam prošle sezone imao ponuda, ali odlučio sam ostati. Složili smo odličnu ekipu, prava „pajdašija“. Nevjerojatan je osjećaj osvojiti naslov sa svojim selom, s klubom koji pratim odmalena, gdje su igrali i moj brat i tata. Dugo se čekalo na to, i drago mi je da sam mogao pomoći. Golovi su išli sami od sebe, a na tome hvala suigračima – dodaje. Iako mu je nogomet već jednom bio „gotova priča“, Galeb mu je, kaže, dao novu priliku.
– Galebu stvarno hvala od srca. Na prilici da se vratim na scenu, na fer odnosu, korektnosti, podršci. Nadam se da mi ništa ne zamjeraju, i želim im puno sreće u 2. ŽNL. Vrata su im uvijek otvorena, kao i meni njihova – govori Rajić, a ponude su počele stizati već prije kraja sezone, bilo ih je više nego ikad.
– Razgovarao sam s desetak klubova. Bilo je i onih iz Elitne lige, iz Međimurske županije, pa čak i izvan naše regije. Ali odlučio sam se za Lipu, klub sa srcem i dušom – poručuje Raijić. Odabir nije bio slučajan, jer je kontakt s Lipom, otkriva nam, trajao godinama.
– Svake godine su me zvali. Dao sam obećanje gospodinu Erdecu da ću jednom zaigrati za njih. I evo, ispunio sam to. Ekipa je odlična, uprava sjajna, dečki me super prihvatili. Nisam pogriješio – prepričava Rajić. S obzirom na povijest s ozljedama, očekivanja od sebe u novoj sredini svodi na ono osnovno.
– Samo da me posluži zdravlje. Sve ostalo će doći samo po sebi. Lipa je jako dobro organiziran klub i vjerujem da ćemo biti pri vrhu, rekao je Ranić, a posebnu zahvalu uputio je najbližima, koji su uz njega bili u najtežim trenucima.
– Najviše hvala mojoj obitelji: mami, tati i bratu. Najviše su ispaštali zbog svih tih ozljeda. Bili su uz mene, imali strpljenja, živaca…stvarno im od srca hvala, rekao je te za kraj razgovora poslao poruku koja sažima njego karakter i sportski duh.
– Jednostavno, nakon svega, svih ozljeda htio sam još jednom probati nešto više.
FOTO arhiva
