Na istoj sjedalici, iz utakmice u utakmicu, nada se novoj pobjedi Slaven Belupa, jer njegova ljubav prema klubu ne poznaje godine. Priča Vladimira Tkalca, umirovljenika iz Koprivnice rođenog 1936., jedna je od onih koje rijetko kad možemo ispričati. Priča je o povijesti, vremenu i prolaznosti, ali i o tome kako se neke stvari nikada ne mijenjaju. Naime, naš sugovornik, 88-godišnjak, uvijek s istog mjesta na tribinama koprivničkog Gradskog stadiona prati svaki domaći susret slavenaša u borbi za bodove. Njegov nas primjer tjera da se zapitamo je li nogomet samo sporedna stvar, makar i najvažnija, kako kažu u poslovici, ili je ipak nešto više? Tkalec nas je odveo na put dug sedam desetljeća…
– Ja sam igrao za juniore Slavena 1953. godine, kada je stadion još bio kod Podravke. Tako da to stvarno volim. Na svakoj sam utakmici, sigurno jedno dvadesetak godina sjedim na istom mjestu. Ima nas dvojica-trojica koji dolazimo i tako sjedimo. Bilo je svega, i pobjeda i poraza… Kada se pobjeđivalo, naravno da mi je to ostalo u sjećanju – započeo je. Kako to da se odlučio baš za tu jednu sjedalicu u drugom redu donjih tribina? Upitali smo ga i je li mu netko kada nenamjerno zauzeo mjesto.
– Tako je došlo. Staza je, stepenice su, tako da se ne spuštam unutra, lakše mi je gore. Dogodilo se da je netko sjeo, ali rekao sam im i pomaknuli su se, nije bilo problema uopće. Uvijek su ustupili mjesto – ispričao je. Vladimir, koji je cijeli život radio u Slogi, pomagao je i u radovima na izgradnji Gradskog stadiona, poznatog „Apaša“, otvorenog 1997. Upravo je Ivan Kušek jedan od njegovih najdražih igrača.
– To je danas nezamislivo. Dok smo gradili stadion, nije bilo tehnologije… Radili smo s lopatama, sve se radilo ručno i bilo je dobrovoljno, nije se plaćalo – rekao je pa otišao još dalje u povijest, i u vrijeme kada se NK Slaven zvao SD Podravka.
– Okolo stadiona nekad su se održavale speedway utrke. Imali smo velike igrače; Zember, Kušek, Sabolić… Kušek je stvarno bio odličan. Samo je to onda bio sasvim drugi način života. Ako je kiša padala bilo je blato, ako nije bilo sunca teren je bio tvrd kao beton. A ulaznice su bile jeftine – istaknuo je Vladimir. Vratili smo se u sadašnjost; prokomentirao nam je nedavno završenu sezonu i kakve želje ima što se tiče rezultata.
– Sad nam je trener otišao u Dinamo, i golman koji je stvarno bio odličan. Nismo uspjeli u nekim ciljevima… Želim da se igra dobro, a kakve rezultate budemo postigli, to mi je teško reći – dodao je. Na utakmice ide pješice, jer živi u obližnjoj Ulici Mirka Viriusa. Kao i dosad, redovito planira dolaziti u novoj sezoni i zauzeti poziciju koju zauzima već dva desetljeća.
– Tako da ću kupiti godišnju ulaznicu i točno ću rezervirati mjesto na kojem sjedim – zaključio je Vladimir Tkalec.
FOTO arhiva
