piše: Nikola Cik
Tri generacije obitelji Braun ostavile su značajan trag u povijesti grada Đurđevca kao znamenite i zaslužne osobe. Najstariji među njima bio je Emanuel Braun, koji je kao rodonačelnik obitelji u Đurđevcu „udario“ temelje suvremenoga gospodarstva. Bilo je to u doba nakon razvojačenja i ukidanja Vojne krajine ili granice kada je Židovima olakšano kretanje i pokretanje tvornica. Emanuel Braun je u Đurđevac došao iz Ugarske, gdje je rođen 1845., dakle prije točno 180 godina. Najstarija povijest obitelji, pa tako i biografija Emanuela Brauna, nije do kraja razjašnjena. Emanuel Braun rođen je vjerojatno u mjestu Mezökomárom iako se na mnogim mjesta Veszprém navodi kao njegov rodni grad. Roditelji su mu bili Josef i Maria Braun rođ. Bruckner, a imao je brata Filipa i sestre Sali, Rozu i Katicu. Nije poznato kada je točno Emanuel Braun došao u Đurđevac, ali bilo je to prije 1875.
Ovdje je zasnovao obitelj s Julijanom Deucht iz židovske obitelji koja je živjela u Ferdinandovcu. Julijana Braun rođ. Deucht rođena je 1858. u obitelji Josefa i Fani Deucht, a umrla je u Đurđevcu 1922. U njihovom braku rođeni su sinovi Šandor (Aleksander) i Ljudevit (Ludvig) Braun te kćer Ernestina Braun koja se udala u obitelj Beck. Braća i sestra Braun bili su žrtve holokausta i stradali su u zloglasnom logoru Auschwitz tijekom 1942. i 1943. Emanuel Braun svoju poslovnu karijeru započeo je u Đurđevcu kao sitni trgovac i nakupac. Stekavši početni kapital, počeo se baviti mlinarstvom, što je u ono doba bio vrlo unosan posao. Upravo je u Đurđevcu sagradio prvi moderni mlin 1885., dakle prije 140 godina. Nakon toga kupovao je udjele u drugim mlinovima i pokretao nove industrijske pogone i to u Novigradu Podravskom, Koprivnici i Kloštru Podravskom. U sklopu Braunovog paromlina u Đurđevcu postojala je pilana i električna centrala. Upravo je iz te električne centrale 1929. električnu energiju dobila i novosagrađena župna crkva sv. Jurja i cijelo središte grada.
Zanimljivo je spomenuti da je iste godine ime obitelji Braun istaknuto na velikom zvonu župne crkve, što svjedoči o tome da su, iako židovska obitelji, donirali za gradnju i opremljene rimokatoličke crkve. Emanuel Braun je, kao i njegov sin i nasljednik Šandor Braun, bio poznat kao veliki dobrotvor zahvaljujući kojem su opstale mnoge siromašne obitelji u Đurđevcu. Poslovni interesi Emanuela Brauna prelazili su granice Đurđevca pa je tako tijekom Prvog svjetskog rata u Koprivnici pokrenuo uljaru, što je značajno utjecalo na gospodarski razvoj toga grada. Osim toga, imao je ugljenokope u kojima je crpio rudna bogatstva prvenstveno za vlastite potrebe, ali i za prodaju. Bili su to rudnici u Kozarevcu i Starigradu kod Koprivnice. Ugljen iz svojih rudnika izlagao je 1891. na jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu.
Dodatno, imao je koncesiju za eksploataciju zlata iz pijeska na Dravi, što se ipak nije pokazalo isplativim poslom. Pošto je 1900. kupio paromlin i kuću uglednog i bogatog veleposjednika i industrijalca Nöthiga u središtu grada (na današnjem trgu sv. Jurja), utjecao je na izgled samoga središta Đurđevca. Braunova kuća bila je uglovnica nasuprot zgrade u kojoj je donedavno bilo smješteno gradsko poglavarstvo i zajedno s njom predstavljala je važnu arhitektonsku cjelinu koja je Đurđevcu davala obilježja gradskog naselja. Braunov paromlin opstao je tijekom i nakon Drugog svjetskog rata unatoč ubojstvu njegovih vlasnika, a zgrada je izgorjela u velikom požaru 1960. Time je na simboličan način prekinuta povijest ovog industrijskog pogona koji je postojao u središtu grada Đurđevca tijekom 75 godina. Zahvaljujući tome što je bio ugledan i imućan, Emanuel Braun sudjelovao je u političkom i društvenom životu grada i Bjelovarsko-križevačke županije. Bio je suosnivač i član ravnateljstva Prve podravske dioničke štedionice te član Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu. Emanuel Braun umro je u Đurđevcu gdje je proveo najveći dio života u dubokoj starosti od 92 godine 27. svibnja 1937. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na groblju u Bjelovaru. Njegov je posao u potpunosti naslijedio i značajno proširio jednako tako uspješan sin Šandor Braun (1877.-1942.). Zastupljeni su u Hrvatskom biografskom leksikonu i Židovskom biografskom leksikon, a podaci o obitelji Braun objavljeni su u knjizi Zdravka Šabarića 2013., nastaloj na temelju sjećanja dr. Borisa Brauna.
