razgovarao: Vedran Tkalec
Prije točno godinu dana, nakon što je završila tadašnja sezona, Robert Markulin, predsjednik koprivničkog prvoligaša, u velikom intervjuu za naš list naglasio je da je razočaran plasmanom kluba i da od Moniza, koji je tada svima nama bio velika nepoznanica, očekuje da unaprijedi momčad, ali i svakog igrača pojedinačno. Godinu dana kasnije situacija je, da se tako izrazimo, još dramatičnija. Slaven je završio deveti, primio je nikad više golova, Moniz je trajao samo nekoliko kola, a rijetko je koji igrač pokazao ono što se od njega očekivalo, odnosno ono zbog čega je doveden. U globalu, iza Slavena je još jedna sezona za zaborav pa smo ponovno sjeli za stol s Markulinom i osvrnuli se na ono što se događalo proteklih 365 dana. Logično, prvi čovjek kluba nije zadovoljan, ali nekoliko puta je naglasio da je s obzirom na financije, ulaganja, infrastrukturu, veličinu grada i igrački kadar, sve to što se događalo realno. Pitali smo ga moramo li strahovati za opstanak u idućoj sezoni, razgovarali o viziji kluba i planovima vezanima za budućnost, dotakli se, između ostalog, privatizacije kluba, ali i infrastrukture na samom stadionu, koja, ruku na srce, nije prvoligaška, ali bi, prema nekim najavama, mogla postati. Igračkog kadra, odnosno onih koji bi trebali otići, odnosno doći, ostavili smo po strani za one koji u klubu vode taj sportski sektor, a što nam je o svemu rekao Markulin pročitajte u nastavku.
PL: Iza nas je još jedna sezona koja je malokoga zadovoljila. Plan je bio biti između petog i sedmog mjesta, to se nije dogodilo, pa možemo reći da nije bila uspješna?
– S devetim mjestom sigurno nitko ne može biti zadovoljan. Ipak, kad realno sagledamo i analiziramo proteklu sezonu i sve što se kroz nju događalo u klubu i oko njega, na našu žalost, deveto mjesto je prilično realan plasman u ovoj sezoni.
PL: Posebno razočaravajući bio je drugi dio sezone. Mijenjali su se i treneri i klub je na kraju izgubio značajna sredstva od TV prava, između 150 i 200 tisuća eura. Velik novac kad znamo da je klubu bitan svaki euro.
– Prošlo ljeto htjeli smo napraviti neke iskorake u odnosu na dosadašnje funkcioniranje sportskog djela kluba. Htjeli smo povećanje količine rada u svim segmentima kako bismo ekipu podigli na jedan viši fizički nivo, a sve s namjerom podizanja individualne kvalitete svakog pojedinog igrača. Moniz je slovio kao trener koji tako radi i koji te naše zahtjeve može provesti. I u tom segmentu njegovog rada bili smo i više nego zadovoljni. No kako nogomet i nije baš tako jednostavan, pojavili su se drugi problemi koje na kraju nismo mogli zajednički riješiti. Prije svega, prevelika fluktuacija igrača u ljetnom prijelaznom roku, došla je gotovo cijela nova momčad, rezultirala je s time da nismo imali stabilnost ekipe. Zatim krive procjene pojedinih dovedenih igrača koji su u svojim sredinama bili OK, ali u HNL-u nisu uspjeli proći. Naveo bi i nepoznavanje naše lige od strane trenera i dobrog dijela stranih igrača koja nije nimalo jednostavna, pa i nepoznavanja protivnika u ligi i lutanja u traženju najboljeg tima. Na kraju su rezultati ti koji određuju sudbinu svakog trenera, a koji nisu bili zadovoljavajući. Uz to, ni ekipa nije izgledala nimalo dobro na terenu i primili smo apsolutno previše golova. Sve to dovelo je do nenadanog i brzog razlaza s trenerom Monizom. Po dolasku Ferenčine htjeli smo ustabiliti ekipu, vratiti je u ruke trenera koji dobro poznaje ligu, koji je već bio u klubu i igračka je legenda, koji poznaje način i funkcioniranje i koji zna kako se ovaj klub bori za svoje pozicije i to u vremenima kada se igrala Europa. Po dolasku se u tome uspjelo, ekipa se stabilizirala, došli su rezultati i situacija je bila zadovoljavajuća. No u zimi smo najubojitijeg napadača Hoxhu prodali u Dinamo, rezultati su u jednom trenutku krenuli u krivom smjeru, uvukla se neka letargija u ekipu iz koje se nismo uspjeli izvući i nakon niza poraza, pogotovo u Koprivnici, situacija u ekipi pa i u klubu i u gradu navela nas je na još jednu smjenu trenera, koji je imao veliki kredit u ovom klubu. Momčad je preuzeo Radeljić, koji je isto naš bivši kapetan. Bio je s momčadi od početka prvenstva, voli i živi klub te smo mu odlučili dati priliku i povjerenje na kraju sezone. Uspio je po dolasku prekinuti niz poraza, preokrenuo je energiju ekipe na terenu, osvojio neke važne bodove, većinu utakmica izgledali smo dobro i konkurentno i da se nije zaredalo puno sudačkih pogrešaka na našu štetu, vjerojatno bismo i osvojili puno više bodova. Sve te silne promjene rezultirale su osvajanjem devetog mjesta, koje nam je u konačnici odnijelo i značajna financijska sredstva.
PL: Ispada da je bilo dosta lutanja. Vadili smo statistiku, službene minute su u netom odigranoj sezoni dobila čak 44 igrača. Previše, rekli bismo…
– Prošlo ljeto ušlo se u pomlađivanje ekipe, promijenjen je ogroman broj igrača za koje smo procijenili da nisu budućnost kluba, a doveden je i prvi strani trener u povijesti i dosta stranih igrača. U početku nismo imali ni okosnicu ekipe, a tijekom sezone se ispostavilo da neki igrači koji su bili dobri u svojim ligama ne mogu proći u HNL-u. Slažem se da je bilo puno lutanja i promašaja, mada je iznimno teško naći adekvatna pojačanja koja je moguće dovesti u Koprivnicu.
PL: S obzirom na sve navedeno, koja je vizija kluba? Govorilo se da želimo ići putem Lokomotive, ali to se ne događa…
– Sportska ambicija kluba treba biti održavanje stabilnog statusa člana prve HNL te u svakom četverogodišnjem mandatu pokušati jednom ući u borbu za plasman u europska natjecanja. To je tako sve dok su odnosi proračuna u HNL-u između našeg i drugih konkurentskih klubova takvi kakvi su sada. Za svaki plasman bitan je elan i energija oko kluba, sinergija, vjera i odlučnost te zajedništvo. Strategija kluba je donesena. Jasna je želja da se profiliramo kao klub koji će uz stabilnost rezultata profilirati i mlade igrače, prvenstveno iz naše Škole nogometa. No to nije nimalo lagan i jednostavan put. Za to treba kontinuitet, vrijeme i čvrstina da se ide tim putem. Da bi isto mogli i provesti u današnjim uvjetima, kada se svi klubovi HNL-a pojačavaju, treba prvo imati stabilnu i jaku ekipu koja je natjecateljski konkurentna, a tek onda postepeno uvoditi i podržavati klince. Kad ste već spomenuli Lokomotivu, ako analizirate najveći broj njihovih utakmica, ekipu je činilo većinom devet do 10 standardnih i iskusnih prvotimaca, a onda su prema naprijed ulazila i dva tri mlađa igrača poput Šotičeka, Krivaka i drugih. Lokomotiva ima i objektivno veliku prednost jer se nalazi u Zagrebu i u višegodišnjim je bliskim odnosima s Dinamom, koji im uskoči kad god uđu u probleme.
PL: Ispada da igrači koji su dovedeni kao zvijezde (Murić) klub ne shvaćaju ozbiljno. Može li se toj letargiji stati na kraj, može li klub postati ambiciozniji?
– Igrači mogu imati dobre i loše izvedbe, bolje i lošije dane, ali ono što ne može biti upitno je htijenje i borba za svaku loptu te maksimalno zalaganje. Uostalom, svakom je navijaču najvažnije da vidi da se svi igrači bore i daju sve od sebe. Pa onda i ako pretrpimo poraz nitko neće zamjeriti. Svatko tko se neće u tom segmentu ponašati na navedeni način ne treba biti u našem klubu. Sukladno tome, klubu prije svega treba dobar i radišan trener s energijom i ambicijom koji će svakodnevno živjeti s njim. Kako je danas uistinu jako teško u Koprivnicu dovesti odličnog i afirmiranog igrača iz niza razloga, treba pronalaziti karakterne igrače, prije svega „gladne“ i željne dokazivanja. No ni to nije lako. Zato smo odlučili da u novu sezonu krećemo s domaćim trenerskim kadrovima, s okosnicom ekipe iz prošle sezone te ćemo ciljano pokušati dovesti tri-četiri pojačanja na deficitarnim pozicijama. I borit ćemo se najbolje kako znamo.
PL: Možda se, ipak, uoči svake sezone ljestvica diže previsoko, možda je ovo Slavenova realnost? Što vi kažete na to?
– U našem su klubu već dugi niz godina apsolutno svi igrači na prodaju, jer njihovom prodajom punimo dio proračuna bez kojeg klub ne bi mogao funkcionirati. Naravno da je to u suprotnosti sa željom za što boljim rezultatom. Zato je prodaja nekog igrača izazov i naravno da takva odluka ovisi i o trenutku eventualne prodaje te pitanju u kakvom su stanju financije kluba u tom trenutku. Za ozbiljan rezultat prvo moramo osigurati financiranje kluba bez izlaznih transfera da bismo mogli sastaviti jaku ekipu, a prodaja bilo kojeg igrača bi trebala biti tek u slučaju da to pridonese klubu u daljnjim iskoracima, kako boljeg funkcioniranja kluba, tako i izgradnje neophodne sportske infrastrukture. Današnja realnost kluba je da što bezbolnije osigura rezultatsku stabilnost u Prvoj HNL, bez stresa za opstanak u ligi. I to je danas rezultatski uspjeh kluba s obzirom na financijske okolnosti, infrastrukturu stadiona i terena, veličinu grada. Naravno da bismo mi svi htjeli ponovnu borbu za europska natjecanja, ali da bismo do toga došli treba se ispuniti puno preduvjeta i pogoditi s trenerom i igračkim kadrom.
PL: Rudeš je ispao, Šibenik ušao. Moramo li strahovati za prvoligaški status? Čitajući komentare i forume, ispada da nas svi uz Goricu vide kao glavne kandidate za ispadanje?
– HNL je dobra liga. Ekipe su dobre, puno više se u njih ulaže, stadioni su sve puniji i očekuje nas teško, ali i izazovno i zanimljivo prvenstvo. Logički je da nas se svrstava u skupinu klubova koji će se boriti za opstanak u ligi s obzirom na ovogodišnji plasman. Stoga od trenera očekujemo da se ekipa izuzetno dobro pripremi za novu sezonu, da imamo energiju, vjeru u sebe i odlučnost te da se provodi strategija vezana uz donesenu sportsku politiku. Naravno da će puno toga ovisiti o doselekciji igračkog kadra, ali sada, za razliku od lani, imamo stabilan kostur ekipe i treba nam par ciljanih pojačanja. Taj dio je prvenstveno na koordinatoru za sportsku politiku kluba, Dejanu Šomociju.
PL: Još jedan problem je publika, koje je sve manje na tribini. Kako je vratiti osim dobrim igrama i rezultatima?
– Publiku na utakmice u principu vraćaju dobre igre i rezultati. Moje mišljenje je da bismo i kroz aktivnosti kluba oko organizacije svake domaće utakmice mogli napraviti značajne pomake u dolasku navijača. Najmanji smo grad u HNL-u, s najmanjim brojem stanovnika i sa situacijom kakva jest. Ima stalnih navijača koji su na svakoj utakmici i koji klub vole i kad ne ide i kad se gubi. Takav je pristup i u većini zapadnih država i liga i na tome treba raditi. Publika treba shvatiti da se u Koprivnici igra Prva HNL, koja je izuzetno praćena i u kojoj sudjeluju klubovi iz puno većih gradova i s višestruko većim proračunima. U takvom društvu svaka pobjeda je iznimno vrijedna i pravi razlog za zadovoljstvo naših navijača. Porazi su bolni i teški, ali su i realni s obzirom na ekipe s kojima igramo. I zato trebamo svi biti uz klub i za njega navijati i kad je dobro i kad je loše. Bitno je i kakva se klima stvara oko kluba, prvenstveno kroz medije.
PL: Gdje vi, kao prvi čovjek kluba, vidite Slaven Belupo za tri-četiri godine? Je li istina da samo privatizacija kluba može održati Slaven „na životu“?
– Slaven Belupo ima sreću da, iako smo najmanji grad u HNL-u, imamo veliku podršku Grada i Županije, a isto tako imamo i jednog od najvećih i najozbiljnijih sponzora u Hrvatskoj, Podravku, odnosno Belupo. S takvom podrškom ostvarili smo izuzetne rezultate tijekom 27 sezona HNL-a i danas smo peti klub svih održanih prvenstava u Hrvatskoj po broju utakmica i po broju osvojenih bodova te po kontinuitetu. Ipak, za daljnji napredak kluba smatram da će privatizacija kluba biti neminovnost, a proteklih godina pojavilo se i dosta interesenata. Pitanje je samo odluke treba li se krenuti u tom smjeru. (Vedran Tkalec)
NOVI TRAVNJAK STIŽE U SLJEDEĆA DVA TJEDNA
Za obnovu stadiona sve smo pripremili, Grad je spreman pomoći, čekamo reakciju Ministarstva
PL: Moramo se dotaknuti i infrastrukture. Novi travnjak napokon stiže, no ima li novosti u vezi obnove stadiona? Vidjeli smo nacrte, je li napravljen novi korak?
– Travnjak stiže i bit će zamijenjen u sljedeća dva tjedna. To nam je vrlo bitno, jer nam je aktualni bio stari šest godina, a rok trajanja bio mu je predviđen na tri godine i zbilja je bio u vrlo lošem stanju. Popravit ćemo i jačinu rasvjete na stadionu.Vezano uz izgradnju stadiona, klub je napravio sve potrebne radnje i pretkorake. Napravljeno je i idejno rješenje i okvirni troškovnik izgradnje, sve u dogovoru s Gradom i stručnim ljudima iz grada. Stadion bi bio natkriven, brojio bi 8152 mjesta i bio bi prikladan i za igranje utakmica hrvatskih reprezentacija. Došli smo do faze kada treba osigurati financiranje projekta, gdje je grad Koprivnica spreman financirati 50 posto projekta, a ostatak bismo pokušali dogovoriti s Ministarstvom turizma i sporta vezano uz ulaganje u sportsku infrastrukturu od nacionalnog interesa. Ne vidim pravi razlog da se uloži samo u Maksimir i Poljud, jer s desetinom ulaganja u ta dva projekta možemo riješiti infrastrukturu u još šest-sedam gradova u Hrvatskoj.
FOTO Nikola Wolf/arhiva
