Kad god netko izgubi, kriv je sudac. Poznata je to rečenica koju se čuje na gotovo svakoj županijskoj utakmici. Predsjednik županijskog zbora nogometnih sudaca, Zlatko Šimčić, o tome ima ipak drugačije mišljenje. Suđenje, kaže, nije ni približno tako crno-bijelo kako se čini s tribina.
– Ne bih se složio s tim da su suci uvijek krivi. Suci imaju jedan težak zadatak, da sprovedu program nogometne igre na najbolji mogući način. Netko je nekad zadovoljan, netko nekad nije zadovoljan. Oni su ti koji moraju balansirati između tog svega – rekao nam je Šimčić za početak. Nakon svakog kola, dodao je, rade se analize i prolaze sve službe.
– Generalno govoreći, ima pogrešaka, ali ima i vrlo dobrih službi. Naše zanimanje je takvo, ako je utakmica odsuđena na najbolji mogući način, tada se ništa o sucima ne priča, tada je to normalno jer to ide pod normalno, a kada je neka greška, onda nije dobro – istaknuo je. Kad sudac uđe u lošu formu ili napravi više pogrešaka, postoji i interni „minus“.
– Imamo takav dogovor, kada vidimo da netko nije u formi, da ima neke probleme na nekim utakmicama, ide na niži stupanj natjecanja. Radimo analizu te utakmice, komisija odradi analizu, razgovaramo s tim sucem, vidimo situaciju, popratimo što se moglo bolje iz toga povući, gdje je došlo do toga, zašto se desila pogreška. No, pogreške su, uglavnom, sastavni dio kako igre, tako i suđenja. I sve one pogreške koje nisu namjerne, smatramo prihvatljivima. Ljudi griješe i ako to nije nekakva namjera, sve nam je to prihvatljivo – istaknuo je Šimčić. Na izravno pitanje je li ove sezone bilo velikih pogrešaka koje su odlučile utakmice, odgovorio je kratko.
– Ne bih rekao da je bilo nekih većih pogrešaka. Bilo je pogrešaka kod nedosuđivanja kaznenih udaraca, kod primjene disciplinskih mjera, ali sve je to u nekom manjem postotku. Nakon svakog kola, na temelju snimaka, radimo analizu i sa sucima razgovaramo o tome što se desilo, što je moglo biti bolje i što se je moglo kvalitetnije učiniti. Jedan od najvećih problema ipak je manjak sudaca. Brojke su neumoljive. Teško je to reći točno, ali svako kolo imamo 27 utakmica i nama je za svako kolo potrebno 55 sudaca. To je vrlo jednostavna matematička operacija – napomenuo je Šimčić. U takvoj situaciji posežu i za pojačanjima iz Zagreba, osobito kad su u pitanju derbiji ili utakmice koje odlučuju o sudbini klubova na rubnim dijelovima tablice.
– Neke utakmice za koje smatramo da su nekog većeg značaja, većeg naboja, imamo dogovor sa Zagrebačkim nogometnim savezom. Koristimo suce da imamo neku neutralnost, da naše suce iz naše županije malo odmaknemo tih derbija. Nedavno smo imali utakmicu u Đelekovcu, koja je izravno odlučivala koji će klub sljedeće sezone igrati u nižem stupnju natjecanja. Dogovorom među naša dva saveza uzeli smo sudačku trojku iz Zagreba. Gledao sam utakmicu i suđenje je bilo vrlo dobro, bez ikakvih zamjerki – istaknuo je te naglasio da zagrebački suci nisu „elita“.
– Oni nisu ništa puno bolji od naših sudaca. Ali to su dečki koji dolaze iz Zagreba, nitko ih ne zna, nemaju pritisak. Sude ono što vide i često puta bude dobro. Pokušavamo postići neutralnost. Mislim da je to dobra priča, dobra stvar i čak su nam iz klubova potvrdili da je to dobro i da se nitko ne ljuti na te dečke koji dolaze iz Zagreba – dodao je Šimčić. Ipak, novih sudaca treba, pa se radi i na pomlađivanju sudačke liste.
– Javljaju se, da. Malo su to momci koji su na raskolu između bavljenja nogometom i bavljenja suđenjem. Naime, vrlo dobre naknade dobivaju se za igranje u nekim županijskim nogometnim ligama, čak možda i više nego za sudačke takse. I tu imamo problem da se ponekad, iako završe tečajeve za nogometne suce, odlučuju za poziv nogometaša. Ali pokušavamo riješiti situaciju da ih dobijemo da se bave i tim zvanjem – objasnio je te govorio o tome koliko sudac može zaraditi.
– Po vikendu je zagarantirano negdje, ako sudi niže uzraste, oko 100 eura. Znači, na mjesečnoj bazi najmanje 400 eura – rekao je uz napomenu da to nije novac „bez živaca“.
– Ja vjerujem da nije lako,odluka da se čovjek time bavi, ali to je takvo zvanje. No, ponekad zna biti jako ugodno, ostvare se novi vidici, nova prijateljstva, iskustva. Dakle, suđenje nisu samo teški trenutci, ima i onih koje rado pamtimo – dodao je. Što se inflacije i mogućeg dizanja taksi tiče, klubovi zasad mogu odahnuti, barem kratkoročno.
– U skladu s rangom natjecanja prije godinu dana dizali smo te takse, ali imamo određene probleme budući da ne možemo na županijskim ligama imati veće takse nego što su na četvrtom stupnju, znači Trećoj NL. To jedno drugo prati. Mi moramo pratiti trendove, odnosno kada će se dizati takse na tim višim ligama, tako ćemo mi ići paralelno s našim sudačkim taksama. Komparirali smo naše takse s varaždinskom, bjelovarskom, virovitičko‑podravskom i međimurskom organizacijom. Usuglasili smo neki cjenik tih naknada da su nam te takse gotovo pa slične njihovim – pojasnio je Šimčić. Na kraju nije želio nikoga isticati kao „broj jedan“ među sucima.
– Teško je to reći. Ima neka stara poslovica; sudiš sto dobrih utakmica, dobar si, jedna loša, loš si. Ja odgovorno tvrdim da imamo vrlo dobre suce u županiji koji se trude, bore i muče muku. Greške su sastavni dio toga posla, toga zvanja. Ako nisu neke namjerne, sve nam je to prihvatljivo. Suci će uvijek pogriješiti kao i igrači kad promaše penal, promaše ovo, promaše ono. Ako je to u sklopu nekog sportskog žargona, onda nam je to prihvatljivo – zaključio je Šimčić. Na pitanje bi li, da mu godine dopuštaju, još stao s pištaljkom na centar, odgovorio je bez dvoumljenja.
– Bih. Vjerojatno to ili voliš ili ne voliš, znači ili jesi ili nisi, voliš ili ne voliš.
FOTO arhiva
