Lovačka udruga Fazan iz Varaždina dužna je ženi iz mjesta Sračinec platiti odštetu jer ju je u dvorištu njene kuće napao i tjelesno ozlijedio srnjak. Presudu u ovom parničnom postupku je donio Općinski sud u Koprivnici, a njom je djelomično prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu štete prilikom bliskog susreta sa srnjakom teškim oko 40 kilograma. Žena je u tužbi navela da ju je dana 28. svibnja 2019. godine nazvala susjeda i rekla joj da se u njenom stražnjem dijelu dvorištu nalazi srna. Izašla je van do prvog dijela dvorišta kako bi zatvorila ogradu od vrta, a srna se u tom trenutku nalazila četrdesetak metara dalje, u donjem dijelu okućnice, navela je u tužbi. Kada je htjela zatvoriti vrata, kako srna ne uđe u vrt i ne napravi štetu, srna je potrčala prema njoj, skočila na nju i bacila je na pod i prouzročila joj teške tjelesne ozljede ramena. Prema medicinskom vještačenju, žena je pretrpjela prijelom nadlaktične kosti, dugotrajno liječenje i trajno smanjenje životne aktivnosti od 15 posto. Nakon što je pala na zemlju, njena unuka ju je odvela u bolnicu i odmah je nazvala lovačko društvo da dođe po srnu koja se i dalje nalazila u dvorištu tužiteljice.
U postupku je bilo sporno pitanje odgovornosti za nastalu štetu. Lovačko društvo je tvrdilo da ne postoji njegova odgovornost jer se radi o nelovnom području te da nadležna jedinica lokalne samouprave nije donijela plan gospodarenja divljači na tom području, čime je, prema njihovim tvrdnjama, treća osoba onemogućila poduzimanje mjera zaštite. Tvrdili su lovci i da je srna divlja opasna životinja što osobito vrijedi za muške pripadnike te vrste koji odrasli imaju više od 30 kilograma i rogove kojima čovjeku mogu nanijeti teške tjelesne ozljede pa i usmrtiti ga. Sud je, međutim, zaključio da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu, ističući da srnjak kao divljač predstavlja opasnu stvar te da se primjenjuje načelo objektivne odgovornosti. Utvrđeno je da je životinja potekla iz lovišta kojim upravlja tuženik te da su upravo njegovi članovi intervenirali i uklonili srnjaka iz dvorišta nakon događaja.
Istodobno, sud je ocijenio da je i sama tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete. Prema obrazloženju presude, tužiteljica je, umjesto da ostane na sigurnom i pozove nadležne službe, ušla u dio dvorišta gdje se nalazila divlja životinja, čime je, prema sudu, povećala rizik nastanka ozljede. Sud je njezin doprinos štetnom događaju procijenio na 20 posto. Na temelju medicinskog vještačenja utvrđeno je da je tužiteljica trpjela fizičke bolove, strah te dugotrajne posljedice u vidu ograničene pokretljivosti ruke. Sud joj je dosudio ukupnu neimovinsku štetu u iznosu od 6.800 eura, nakon umanjenja zbog utvrđenog doprinosa. Uz to, dosuđena joj je i imovinska šteta za troškove liječenja u iznosu od 66,11 eura te naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 896 eura, također umanjeno razmjerno doprinosu. Ukupno gledano, sud je ocijenio da su stranke u sporu imale približno podjednak uspjeh, zbog čega je odlučeno da svaka snosi svoje troškove postupka. Kako je riječ o nepravomoćnoj presudi, na nju stranke u postupku mogu uložiti žalbu višem sudu.
FOTO ilustracija
