piše: Stjepko Gambiroža
Ne znam kako vi, cijenjeni čitatelji, stojite po pitanju ovih hladnoća, no meni ih je, da ‘prostite, već puna ona stvar. Ponekad mislim da bih najradije poput mrkog medvjeda, kada bih mogao, prespavao cijelu ovu odvratnu zimu i probudio se negdje s visibabama i prvi put nakon nekoliko mjeseci promolio nos iz jazbine tek kada bi malo zatoplilo. Kad čovjek malo bolje razmisli, bilo bi zaista sjajno poput mede natrpati se kalorijama oko Božića i Nove godine, nekako nagurati u sebe cijelo prase ili deset pilića. I onda se zavući u neki pomno odabran brlog i „ubiti oko“ negdje na toplom sljedećih mjesec dana, čekati da se otope svi ti silni ugljikohidrati, masti i bjelančevine pa se poput narodnog heroja samo pojaviti kada prođu ovi minusi.
Kažu da će ove hladnoće barem potamaniti nametnike poput komaraca, žohara, smrdljivih martina, štakora i slične gamadi, no mala mi je to utjeha kad svakog jutra moram strugati led s auta i paziti kako hodam po nogostupu da se ne bih poskliznuo, pao na pločnik i slomio vrat. Kroz ove zimske tjedne i mjesece stalno mi glavom prolazi misao kad će više doći to globalno zatopljenje umjesto kojeg smo dobili globalno zatupljenje. Umjesto da nam bude toplije, došli smo do toga da smo sve više okruženi idiotima, budalama koje po društvenim mrežama i komentarima iznose svoje mišljenje o nečemu iako ih nitko nije ništa pitao.
Dolazak globalnog zatopljenja dobro bi došao ne samo nama mrziteljima zime, slojevite odjeće, kapa, rukavica, šalova, već i našem kontinentalnom turizmu. Ne treba biti previše mudar pa doći do zaključka da nam je turizam trenutačno na jako niskoj razini. I onaj rijetki stranac koji zaluta u ove krajeve vjerojatno tu zaglavi jer je na navigaciji nešto pogrešno napisao pa je umjesto Rijeka u brzini natipkao Reka. Ili je planirao otići u Starigrad Paklenicu, eventualno Stari Grad na Hvaru, a to moderno čudo tehnologije odvelo ga do istoimenog koprivničkog prigradskog naselja. Možda smo svi mi koji komentiramo i analiziramo turističke podatke prestrogi prema našim turističkim djelatnicima i očekujemo da se oni natječu s puno atraktivnijim lokacijama jer kako ćeš ti nekog Nijemca ili Francuza nagovoriti da dođe u Drnje, Đelekovec ili Peteranec, kad on silom hoće u Ićiće, Sabunike ili Premudu. No, konačni dolazak globalnog zatopljenja mogao bi nam zato svima bitno olakšati život.
Hoće li neki novi vjetrovi zapuhati dolaskom novih ljudi na čelne pozicije gradske i turističke zajednice saznat ćemo kroz nekoliko mjeseci, a globalno zatopljenje moglo bi im biti jak vjetar u leđa. Sam termin globalnog zatopljenja možda je relativno nov, no još prije točno dvije stotine godina francuski fizičar Joseph Fourier zaključio je da Zemljina atmosfera djeluje poput izolacijskog sloja koji zadržava toplinu i izumio nešto što danas nazivamo efektom staklenika. Eto, već puna dva stoljeća svjesni smo da nam se planet nepovratno zagrijava, iz godine u godinu bilježe se rekordne temperature, nezapamćeni toplinski valovi, a katastrofičari predviđaju da će turizam uz Jadran postati neodrživ jer će ondje u ljetnim mjesecima biti prevruće za život.
A kada se to dogodi, svi ti milijuni furešta koji našim priobalnim sugrađanima strašno idu na živce, no svejedno se neće buniti kada im uzmu stotinu eura dnevno za smještaj u garaži ili u šatoru na balkonu, pohrlit će u ove krajeve. Obale Šoderice i Čingi Lingija bit će kao u zlatna vremena, krcate kupačima i podravskim galebovima koji u uskim Speedo kupaćim gaćicama vrebaju mlade dame sumnjivog morala iz zemalja Beneluksa i Skandinavije dok se one sunčaju i hvataju preplanuli ten. Somovi od dvjesto kila koji se prema pričama iskusnih ribiča skrivaju negdje na dnu i gospodare ovim danas mirnim jezerima, jednostavno će morati negdje odseliti jer više neće imati mira. Ma sve će biti kao u bajci, samo da konačno dođe to globalno zatopljenje.
FOTO Nikola Wolf
