Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Manje-više svi privatni investitori u solarne elektrane s kojima smo se čuli protekli tjedan ostali su u čudu kad smo im spomenuli najnoviji projekt ovog tipa zbog kojeg se mijenjaju detalji u županijskom prostornom planu. Naime, u ponedjeljak je najavljena sjednica Županijske skupštine na kojoj će biti riječ i o novim izmjenama i dopunama koje predviđaju lokaciju za solarnu elektranu snage do 280 megavata i to na području općine Legrad, lokacija Kutnjak – Podravska Selnica.
Samo za usporedbu, u kolovozu lani u španjolskoj Iberdoli puštena je u pogon najveća takva elektrana u Europi snage do 590 megavata. Ima čak milijun i pol solarnih modula i može strujom napajati čak 334.000 domova.
Ova u Kutnjaku i Podravskoj Selnici bila bi dvostruko manja, no nije teško izračunati koji bi bili njeni potencijali. Međutim, kad smo saznali tko stoji iza nje potegnuli smo ručnu kočnicu. Naime, Podravski je list još na proljeće 2021. godine pisao o namjeri u ovim krajevima „legendarnog“ poduzetnika Borislava Hrleca, to jest njegova sina Borisa da na području naše županije izgradi solarnu elektranu od 483 megavata (!?), a upravo je lokacija na legradskom području predmetom interesa obitelji Hrlec. Doznajemo to iz nekoliko pouzdanih izvora.
Sada je, čini se, smanjio apetite, no upućeni kažu da je taj projekt jednostavno neizvediv na ovom području. Unatoč tome, na temelju njegova zahtjeva mijenja se županijski prostorni plan. Naši sugovornici ističu da bi trebalo mijenjati cijelu energetsku mrežu u široj okolici kako bi ova solarna elektrana uopće mogla isporučivati toliku energiju. Druga stvar, što su nam potvrdili i u Općini Legrad je ta da je prema novom prostornom planu područje od interesa gotovo 220 hektara, a trenutno mu je dostupno možda 70-ak. To znači da bi investitor morao otkupljivati zemljišta, a to bi mogao biti velik problem. Naravno, to ne znači da se apetiti mogu dodatno smanjiti na neke izvedive veličine.
Podravski je pisao kako projekt navodno vodi Boris Hrlec, sin kontroverznog poduzetnika Borislava Hrleca, poznatog po propalom projektu termoelektrane Koprivnički Ivanec, na području naše županije. Ovaj projekt, kad bismo ga usporedili s provedenim projektima solarnih elektrana, koštao bi otprilike 200-tinjak milijuna eura, no to bi bila cijena prije „cjenovnih potresa“. Također, dodajmo da njegov plan predviđa osigurati mogućnost naknadnog širenja kapaciteta i do 570 megavata, dakle poput one u spomenutoj Španjolskoj, najvećoj u Europi. U dokumentu koji će biti pred Skupštinom piše i kako je namjera tamo izgraditi i postrojenje za izradu vodika i kisika do 20 tona po satu.
Iz nekoliko izvora doznajemo kako se radi o takozvanoj kogenerativnoj elektrani, što znači da se prodaje dobivena struja, a veći dio koji otpada na toplinu koristi se za grijanje kućanstava, poljoprivredu ili industriju. S obzirom na to da je prosjek iskoristivosti takvih elektrana oko 35 posto, to znači da bi postrojenje od 280 MW moglo dati oko 90 megavata električne energije, a ostatak od 190 megavata bila bi toplina, što je mnogo. Investitor je, kad smo pisali o ovom projektu bio EEG Energy Gas iz Zagreba, to jest Boris Hrlec, no neslužbeno doznajemo kako iza svega stoji njegov otac Borislav Hrlec.
Ipak, to nije sve. Tako novi prostorni plan predviđa gradnju još jedne solarne elektrane i to na području Virja, kapaciteta do 40 megavata. U ovom slučaju radi se o privatnoj investiciji poduzeća Bio-vita koje već ima svoju parcelu na nekih 50-ak hektara gdje će niknuti solarne ploče. Primjera radi, u Rasinji je u pripremi projekt jedne od većih europskih solarnih elektrana privatnog investitora Darka Kolareka, koprivničkog poduzetnika koji se udružio s varaždinskim Solvisom. Tamo bi trebalo niknuti polje solarnih kolektora na 70 hektara, a snaga bi bila oko 50 megavata. U razgovoru s Kolarekom doznali smo kako ta investicija košta oko 40 milijuna eura. Sličan projekt, manjeg kapaciteta, postoji i u Općini Drnje, istog investitora. Dodajmo da u županiji ima još nekoliko manjih privatnih elektrana, a svakako jest zanimljivo da jednu solarnu ima čak i župa Novo Virje. Struja se koristi za potrebe župnog dvora, a ostatak se prodaje distributeru.
FOTO: Arhiva Podravskog lista
