Za mlijeko i sir mljekarskog praktikuma križevačke Srednje gospodarske škole čeka se u redovima, a kako su nam rekli iz same škole, proda se sve što proizvedu. Kvaliteta njihovih proizvoda poznata je i šire od Križevaca, a dokaz tomu su brojni kupci s područja cijele županije, ali i brojne medalje i druge nagrade s brojnih izložbi i natjecanja.
Tradicija je to koja traje već 23 godine, a za to su najzaslužniji sami učenici škole koji tamo odrađuju praksu za mljekarska i gospodarska zanimanja, zajedno s njihovim mentorima, odnosno nastavnicama praktične nastave. Doduše, za neke proizvode potražnja je veća od ponude, no, kako je istaknuo ravnatelj škole Toni Svoboda, škola nije industrija i prodaja im nije primarni cilj, iako od toga imaju benefite.
Ova je tema objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Imamo provjerenu kvalitetu što su sami ljudi prepoznali, ali i općenito, sami kupci žele nešto domaće, a ne iz trgovine. Imamo zatvoreni tip proizvodnje, i to na vlastitim površinama, sve je izvorno hrvatski proizvod – naglašava Svoboda, nadodavši kako u sklopu škole obrađuju 32 hektara zemlje za stočnu hranu, imaju i štale s pedesetak krava i vlastitim podmlatkom, i sve to u krugu od petstotinjak metara.
– Sav prihod iz našeg praktikuma slijeva se u županijsku riznicu. Samo prošle godine zaradili smo 800 tisuća kuna od sveukupno milijun i dvjesto tisuća, koliki su ukupni prihodi škole. Ništa ne ostaje samoj školi, da bi nam iz Županije, koja je osnivač, zatim prigovarali zašto upisujemo nove mljekare – ističe Svoboda, naglasivši kako je dodatan problem kada su u pitanju nova ulaganja.
– Kada tražimo nešto da bi trebalo preurediti ili kupiti, to moraš čupati van. Samo je novi traktor koštao oko 100 tisuća eura, a prošle smo godine prebojili štalu, koja od 1999. godine, otkada je praktikum otvoren, nije bila preuređivana – kazuje Svoboda.
Problem je, kao i općenito u strukovnim zanimanjima na području cijele Hrvatske, u privlačenju novih kadrova. Za to je djelomično kriva i državna politika koja je brojne mljekare, male proizvođače koji žive od toga, bacila u očaj, učinivši njihov posao gotovo neisplativim. No, i sama poljoprivredna zanimanja danas učenicima nisu atraktivna, zbog čega bi trebalo razmisliti o promjeni strategije i u samim osnovnim školama.
– Mi smo prije svega obiteljska škola, odnosno polaze je učenici čiji su je roditelji, pa i djedovi i bake polazili, i koji kod kuće imaju obiteljska gospodarstva i time se bave generacijama – zaključuje Svoboda.
– Naš najbolji proizvod trebali bi biti mladi ljudi koji poznaju struku. Nama je to i cilj, no djece je sve manje – rekla nam je jedna od nastavnica praktične nastave Ankica Markulin.
Mljekarski praktikum s radom je počeo 1999. godine, a prema podacima iz 2015. godine, dnevno proizvedu do 300 litara mlijeka, koliki su im kapaciteti. Osim mlijeka, proizvodi se i svježi kravlji sir, kiselo vrhnje, domaći maslac i polutvrdi sir gouda, i to prema nizozemskoj recepturi, budući da je upravo kraljevina Nizozemska pomogla oko njegove uspostave. Litra mlijeka ovdje se može kupiti već za 6 kuna, kilogram svježeg sira za 28, a pola kilograma vrhnja iznosi 13 kn.
– Moj sin, koji je autističan, ne želi sir koji nije mekan i koji nije do kraja ocijeđen. I zato dolazim ovdje. Inače redovno kupujemo ovdje, pa i goudu, ali danas smo ovdje posebno zbog sira koji jedini odgovara mom sinu – rekla nam je jedna od žena koja je stajala u redu za kupnju.
– Na domaćem smo mlijeku mi i odrasli, tako da su ta dva razloga najvažnija zašto ovdje kupujemo, znamo gdje je proizvedeno – rekao nam je jedan drugi kupac, koji dolazi iz Križevaca.
– Kvaliteta nam je na prvom mjestu, dok za cijene gledamo da su što realnije, a da su opet koliko-toliko u skladu s kretanjima na tržištu. No, zarada nam nije primarni cilj – rekla nam je Ivanka Juraić, također djelatnica mljekarskog praktikuma.
Pokraj mljekarskog, u školi djeluju i voćarsko-ratarski i govedarski praktikum. Sama škola ima tri četverogodišnja programa: veterinarski tehničar, agrotehničar i poljoprivredni tehničar fitofarmaceut, dok od trogodišnjih programa nude zanimanja za poljoprivrednog gospodarstvenika, mehaničara poljoprivredne mehanizacije, mljekara, vrtlara, zatim program voćar-vinogradar-vinar, te cvjećar i stočar. Kako su nam rekli iz škole, svi učenici svih programa odrađuju praksu u svim praktikumima, a sve kako bi se upoznali sa svim aktivnostima u sklopu škole.
– Istina je da se nekad s desetak krava moglo prehraniti cijelu obitelj i školovati po dvoje-troje djece. Ima i danas toga, naša je županija tradicionalno stočarski i poljoprivredni kraj, no sve manje i manje – ističu iz škole, ponovno okrivivši državu, uz napomenu kako za male proizvođače i dalje postoji rješenje.
– Kad bi svi mali proizvođači mlijeka prerađivali svoje mlijeko u sireve i prodavali, a kupaca ima, tada bi ljudi svo mlijeko koje proizvedu mogli prodati kroz sir i druge prerađevine. To i učimo u ovoj školi i pokazujemo na vlastitom primjeru, budući da nam nikad ništa ne ostane – zaključuje Markulin.
FOTO Nikola Wolf
