piše: Hrvoje Petrić
Štovanje Blažene Djevice Marije u Drnju poznato je od sredine 17. stoljeća, kada se spominje njena slika na glavnom oltaru. Kada je župnik Grgur Petras (1731.-1744.) u crkvu namjeravao postaviti novi glavni oltar Sv. Jurja, pobožni crkvenjak Mihael Kovačić je u snu dobio opomenu (insomno admonitus) da se u sredini oltara postavi kip Majke Božje, kojoj će se pobožni vjernici utjecati s uspjehom. Nakon toga, zaredala su se čuda. Prvo se dogodilo u vrijeme župnika Grgura Petrasa. Dijete Mihaela Mlinara, gluho i nijemo, na noge i ruke slabo da nije moglo hoditi, ozdravi po zagovoru Majke Božje. Karakter čuda je nesumnjiv. O tome doslovno piše u drnjanskoj župnoj spomenici. „Pervić leta 1740. 2. II. zagovor jeno dete Miška Mlinara iz Drnja na ruke i noge sključeno tak da se niti vupreti ni moglo. Poleg toga gluho i nemo do osmoga leta. Otec i mati vu velike žalosti toliko let ovu nevolju trpeći zadni put utekli su se k ove čudnovite i molostivne Majke Božje štatue. Dete zagovorivši i taki ne samo na spodobu onog sključanca od Sv. Petra, vu ime Jesuševo ozdrabljenoga, na noge je hodilo i ruk jakost zadobilo i tulikaiše jezik njegov govorenje je se razvezal i vuha na čujenje odprla, tak da poklam brezv sake falinge hodi, posluje rukama, čuje i govori.“
Župni zapisi čuda
Najvjerojatnije iste godine dogodilo se drugo čudo . „Jeden iz Sigeca imenom Pavel 25 let sključen na poselje ležeći, vutolikeh let nevolje nigder pomoći ni mogel zadobiti. Klekel se K Majki Božje i taki zdrav postal i sam za tuliku milošću Majki Božji dara je donesel.“ Treće čudo se također dogodilo na području drnjanske župe. „Jeden iz Torčeca jeli zaražen tentaciumobstert jeli iz svoje pameti zbluđenja samoga sebe je obesil i kaiti vužinec je se vstrgnul on vender mrtev dole opal. Poklam kak žena i deca vu hiže pod tramom ležećega jesu ga našli i poklam za jedno 9 vur ležećega mrtvoga žena zagovorila je k milostivne Majke Božje štatue da bi se skončeni mogel spovedati. On čas, kaktiznović, oživši k sebi je došel, nesreću svoju plakal i dara na hvalu i diku Majke Božje je donesel 2. februara Anno 1740.“ Iste godine čuda su se počela događati i izvan drnjanske župe. „Jeden plemenit i bogat človek vu Varaždinu bil je tak betežni, da osem let kakti prikovan k postelje nese mogel zbetega stati. Naipoklem k smrti se pripravljajući i na zemlju se postaviti vučinivši, 4 dni je se tak mučil, da vsi apotekari vu življenju njegovom zdvojili jesu. Vendar jeden put zdignul je oči kak od smrtnoga sna zbuđen počel je sam govoriti: „Vidi mi se, da vu Drnju vu Kraine Koprivničke je nova štatua Majke Božje izvišena, k nje me zagovorete“ i tak kak je zagovor jen najprvo je sel, potlam hoditi počel. Čez malo jesti nosil, ozdravi i dara tulike i takove vračitelice svoje je poslal po poštuvane gospe Christine Inkey. Den 2. Apriliša anno 1740.“ Nakon toga, spominje se čudo: „Jedan plemenit človek imenom Janoš Szerpak kada bi bil po ledu čez Dravu jahal i s konjem pod led je prepal. Vendarvu tolike pogibeli budući viknul je ‘Milostiva Majka Božja drnjanska smiluj mi se!’. I taki kak da bi ga kai zvode zhitilo na led, konj i svim je skočil i ovak pogibeli se oslobodil.“ Zanimljivo je i iduće čudo. „Visoko poštuvana gospa Maria Hohenraiter, drugač gospona Leopolda Kinorany, cesarove i kraljeve svetosti postmeštra kaniš koga hižnatovarušica tak bila je vu pameti zbluđena da ruku desnu od leve razlučiti ni mogla, zagovorila se je sim k Majki Božje i taki i pamet je dobila i poleščicu spoznala.“ Također, i 1740. godine; “Nožara Kovača sin, drugač Korpara Miška zet iz Židov-varoša bil je tak obnorel 8 tjednov, da lajal je kakti pes i kukurikal kakti kokot. Vnogovračen ali vsenika i mu ne hasnilo i dapače triput vu vodu je navaliti hotel, kojega teško obdržati je, jesu i jeden put z vode zvlekli, kojemu vsav račtvanika ihasnila nesu, nego kada bi ga žena bila zagovorila k statue Majke Božje je k pameti posve došel i potlam pri zdrave i zrele kakti drugi človek pameti je obstal.“ Osim u Židovarošu tj. napuštenoj drnjanskoj utvrdi, čudo se dogodilo i u obližnjem Botovu. „Jedna žena iz Botova tri leta krvavoga betega je trpela, kak se je sim zagovorila, taki je ozdravila.“ U Drnju se dogodilo još jedno čudo. „Marka Tkalca žena imenom Kata vu Drnju četrtital leta na jedno oko bila je oslepela i tak da ju je nutre rezalo, da je hotelo vsu glavu razmetati. Kai čim vezala, kadila i vračila, ali vsezahman. Kad bi pak gori imenovani Marko Tkalec nje muž došel bil 10. januarija k svete meše, nju vu ove teškoće ostavivši, videl je da drugi ljudi zagovore i molitve svoje Majki Božje preporučaju, onda i on vzel je za dva novca duplier i za nje poleščicu na molitvu Majke Božje alduval, poklam po mešah kada bi bil domov došel nju vu kuhinje jesti pripravljuić je našel, koja mu kada bi se bilo čudil je povedala, da pred jednum vurom je pregledala i undad omislil se je on i povedal nje da je za nju vučinil pred Majku Božju moliti i za 2 novca doplerica kupil. I kad bi… došla pod okom je nekai črnoga kai kakti haidin zrno je stalo kai iz oko je bilo izešlo.“
Zagovori Koprivničanaca
Koprivničanci su se također zagovarali Majki Božjoj drnjanskoj. „Gospon Anton Pivar vu Koprivnice nutre vu Festungu živijeći jako i mnogo vremena betežen budući, vre s onu vu življenju svojem je bil zdvoil, apotekara i baibera od sebe odpravil, da ne budu ga tuliko mamili, pokeh dob pomoći mu ne moru. Koteri poklam kak bi bili otišli, počel je govoriti: ‘Jednoga doktora nahajam, koterega ufam se da mi pomore, naime Majka Božja na Drnju’, onda tak i poslal je k licitaru po 2 duplera prosećći gospona Juraja Percaića onda k sebe nje i pohoditi do idućega, da domov na Drnje idući rečena 3 duplera i na 2 meše gosponu Plebanušu odnesli, kotere na oltaru pred statuom Majke Božje, ali za zdravlje ali za srećnu smrt, na i bi se skupile i dupleri njegovi na oltaru goreli, kotere gore imenovani gospon Juraj Percarić poklam bi bil donesel i nazad po poldan k njemu se povrnul, našel ga na postelje sedeći i pomalo jedući. Drugi dan vre po hiže je hodil i potlam ozdravel po milošće Marie Device. Anno Domini 1740.“ Uz to je zabilježen još jedan zapis. „Jeden človek na… stojeći, imenom Stjepan Kakoty i stanovnik njegov… stanovito rubje pred tremi leti pogubili jesu, kotero po tadbine odneseno je bilo. Na vnoge grešeći se nje potvarjali jesu, ali venderni kak ovem modušem nese moglo je znati, zato vre na stran ostvivši zabili jesu. I tak tri leta stalo je. Leta pak ovoga 1740. poklam ova nova statua Milostivne majke Božje izvišena vsakoječka čuda i pripečenja skazavati je počela; ova videvši i Stjepan je se vrekel k nje moleći, da bi mogel po nje nazvešćenju svoje i pokojnoga i u oveh trehleteh mrtvoga vre Gaspara ruho razvedeti i poklam kak bi bil vu petek cvetnički to jest die 8. Aprilis zagovora včinil, tak i drugi dan sama jedna ženska glava došla je k njemu i rekla: ‘Stjepan, hote si po vaše flake, pred tremi leti odnešene, s koteremim kada bi taki išel bil, vsa svoja vu onom stališu, kak odnešena bila jesu’ našel je i vu ruke priel. Zbog vekšega verovanja…jednoga zmed flak one hvilah navu Cirkve pred Majkum Božjom je vučinil pokazati i nazvestiti da ona svojom milošćum kvara je ga oslobodila.“ Poznat je slučaj još jednog Drnjanca koji se utekao Majci Božjoj drnjanskoj. „Juraj Kuthivu Židov-varašu človek stojeći, kada bi jeden večer vu njegovu komoru tat bil vlezel, koterega potlamčul bi bil on i družina, po komore kučeh izešli su svećumvun, komoru odprtu našli jesu, ali vu komore nikoga, koteru zaprvši, povrnuli se vu hižu jesu i poklam svakai rušenje jesu čuli i nazai pak išli gledet i nikoga ne naidući štimali su, da je kakva skušnja, zato već nigdo van ne hotel iti, nego gazda rečeni Juraj Kuthy zagovoril se je k Majke Božje drnjanske, da ona svojom milošću nai čuva njega i stanje njegovo od vse nesreće, i človeka i drugoga kakovoga pripečenja. Vjutro pako prvo nek bi na delo bili išli, išel je on komoru, nikai vendar ne spoznal kvara, izišel je i vrata otperta ostavil, za njim čes čas drugo družinčevu komoru do idući, tata polek ladice vreobite sedećega i gunjem zamotanoga je nogum priklučil. I onda idući v hižu povedal je, da negdo je vu komore. Tat vendar ako prem dvadeset rainički penez i jeden zlat dukat, 2 stolnjaka, jednu lopaticu bil je vzel i gore krova predubel, kuda bi prešel. Vendar nikak niti na vrateh niti čes krov predubeni vuiti ni mogel. Kotera nikomu s ne pripisuju nego one čuvarice, kotere večer njegovo družinče i vsega stanja čuvanje preporučeno.“ Godine 1744. „iz Somogy-varmegye iz sela imenom Szent Paula, imenom Manda Petica, imajući 2 sina svoja, koteri opali su bili vu nevolju, vsaki vu rezlučeno. Ar sin nje, Đuro imenom, jako se plašilvu dne i vnoči; drugi pak sin Ivo, imel je vu svojem telu kukce, koji njegovo telo jesu raskapali kakti trplivoga Joba, celeh 7 let. Od kada tužna i žalosna Majka vu nevolje videća svoje sine, vutolikeh letah, barbera i doktore i vračitelevsake fele iziskavala vnogo trošila, zagovore činila. Tužna Majka nikak svojim sinom ni mogla pomoći, otkada bila kakti zdvoila od zdravja telonoga svojih sinov, ar jedne kukce iz tela jesu sneli barberi, drugi taki na mesto jesu stali. Ali metem toga, kada bil glas došel Matere, da na Drnju je nova Statua iliti čuda čineći kip Marianski je izvišen, vnoga čuda je vučinil i čini, zato i ona tužna Maika ufanje je vu Marin drnjanski postavila govoreća: ‘Idem anda i ja k tronu Milošće marijanske vteći se vu Drnje, ali zakai moja tužna Majka ali zakai uz milošću i zdravje sinkom mojem mogla isprositi!’ Oh sretna Majka, srećen dan, srećna vura, srećen kip, kada Ti svoje sine Marije drnjanske jesi preporučila. Ar niti je od one vure već bilo treba doktora nit barbera, nit druge vračitele, ar kak je svoje sine k tronušu milošće Marianske preporučila obadva sini jesu zdravi postali, plahoća i strah na srčenosti veliko batrivnost je se obrnula, kukci iz tela poginuli i onak mladenci po pomoći Marije Drnjanske zdravje zadobili jesu.“ Ove zapise je na kajkavskom izvorno zapisivao župnik Grgur Petras u drnjanske matice, a očito je da to nisu bila sva čuda nastala zagovorom Majci Božjoj drnjanskoj, već samo neka.
Župnici drnjanske župe
Spomenuti župnik Grgur Petras rođen je 1692. godine, vjerojatno u Novigradu Podravskom (Komarnici), a za svećenika je zaređen 1716. godine. U Zagrebu je završio filozofiju i moralnu teologiju. On je 1729. godine nekoliko mjeseci bio administrator župe Novigrad Podravski. U Drnju je bio župnik od 1731. do 1744. godine. Nabavio je 1739. novi oltar za crkvu Sv. Jurja sa čudotvornom statuom Majke Božje. Hrvatskom je kajkavštinom pribilježio čuda vezana uz Majku Božju u Drnju. Godine 1744. odlazi u mirovinu te živi u Novigradu, a 1751. se spominje u Zagrebu, gdje je za jubileja mnogo radio za slavu Božju i spas duša. U vrijeme župnika Ivana Krstitelja Paxyja i dalje su se događala čuda, a on ih je zapisivao na latinskom jeziku. Ivan Krstitelj Paxy drnjanskom župom upravljao je od 1744. do 1751. godine, a bio je odličan svećenik, obrazovan sa vrlo otmjenim stilom, zato je razumljivo da je brzo postao član zagrebačkog kaptola. Rođen je 13. travnja 1718. godine u Karolinu u Transilvaniji. Nije poznato gdje je proveo mladost, ali pretpostavlja se da je odrastao u Zagrebu. Postao je pitomac Bečkog kolegija 1735. godine, tamo je učio tri godine i postigao stupanj magistra. Iz Beča 1738. godine odlazi u Ugarsko-ilirski kolegij u Bolognu. Godine 1740. sastavio je i održao govor u čast novog pape. Taj su govor svi hvalili pa je bio tiskan nakon dvije godine. Završivši tamo studij, vraća se u Zagreb 1742. godine. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 8. lipnja 1743. godine, a 2. srpnja polaže ispit za jurisdikciju i prisegu. Od godine 1744. je administrator u župi Drnje, gdje je na prijedlog ratnog vijeća 12. svibnja imenovan župnikom. Čazmanskim kanonikom je postao potkraj 1749. godine, no ostao je i dalje župnik u Drnju. Vizitatori Komarničkog arhiđakonata ga u svojim izvješćima hvale kao odličnog i revnog župnika, kojega vole krajiški časnici i narod. Pribilježio je izvanredne događaje, koji su se zbili u Drnju zagovorom Majke Božje. Godine 1751. prisustvovao je kao izaslanik čazmanskog kaptola (još uvijek na dužnosti drnjanskog župnika) na saboru u Požunu (danas Bratislava u Slovačkoj) i tamo je na preporuku ugarskog kancelara grofa Ladislava Nadasdyja imenovan zagrebačkim kanonikom. Biskup Thauszy postavio ga je za svog tajnika tj. pobočnikom umjesto Krčelića i generalnim vikarom, a 1752. članom svojeg konzistorija. Kao tajnika ga je često spominjao Krčelić u Annuama, s podrugljivim primjedbama kako biskupu sastavlja sve govore, kako organizira urotu i spletkarenje protiv Krčelića i sl. Biskup Thauszy podijelio mu je prepozituru Blažene Djevice Marije de Albec (u biskupiji Vac), koju je zadržao i kada je 1756. godine postao čazmanskim prepoštom i požeškim vikarom, tj. zamjenikom zagrebačkog biskupa za slavonski dio biskupije. Biskup i Kaptol su ga 1762. godine poslali u Beč radi kupnje zgrade Pazmaneuma za Hrvatski kolegij. Kao zagrebački kanonik obavljao je različite službe – 1751. bio je upravitelj šuma, 1755. upravitelj zaklada, 1756. direktor causarum, 1757. provizor Siska i 1760. upravitelj Toplica. Dana 20. prosinca 1762. postao je posljednjim biskupom samostalne Srijemske biskupije, jer je godine 1772. ova biskupija spojena s Bosanskom odnosno Đakovačkom biskupijom. Godine 1767. postao je članom Hrvatskog kraljevskog vijeća zadužen za unapređenje školstva u Hrvatskoj i preselio se u Varaždin. Podupirao je i promicao izdavanje knjiga. Zagrebačkim biskupom imenovao ga je papa Klement XIV., izdavši bulu o njegovom imenovanju 10. rujna 1770. godine. Zbog svoje službe u Hrvatskom kraljevskom vijeću stalno je boravio u Varaždinu, gdje je umro 20. prosinca 1771. godine, a pokopan je u zagrebačkoj katedrali.
Paxyjev zapis
Spomenuti župnik Paxy zabilježio je kako je u veljači 1745. godine po zagovoru Majke Božje u Drnju nijemo 12-godišnje dijete progovorilo. Jedan se događaj po zagovoru Majke Božje dogodio iste godine na dan Sv. Jurja (23. travnja), a čudo 8. rujna Doroteji Vlahović. Zanimljiv je i jedan zapis o Baltazaru Jurašiću, zapovjedniku drnjanske krajine. On se za jedne osmanske opsade nalazio u velikoj pogibelji. Kako ne bi pao u tursko ropstvo, preporučio se Majci Božjoj, koja ga je izbavila, a on je na spomen izbavljenja darovao dragocjenom klauzulom za služenje Sv. mise kapelicu Majke Božje u Križančiji. U godinama: 1755., 1772., 1774., 1778., 1780., 1845. i 1916. također su ubilježena čuda i čudesna ozdravljenja od bolesti i nesreća kao primjerice vezane uz pogibelji na Dravi i sl.
