Da je situacija sa suživotom romske manjine s većinskom populacijom u velikom dijelu društvena tabu-tema, barem što se tiče javnog prostora, odavno je poznato, ali izgleda da to uskoro neće biti. Ne zato što će političko-društvene elite odlučiti konačno djelovati, već zato što će doći do nemilih događaja. Zapravo, do njih već dolazi, i to u nemalom broju. Županijski bi vijećnici danas, u ponedjeljak, trebali usvojiti novi Akcijski plan za socijalno uključivanje Roma. Taj dokument na 27 stranica poprilično precizno detektira glavne probleme. No, po mišljenju autora ovih redaka, čini samo to i ništa više. Iako su pobrojene mjere čijim bi se provođenjem romska populacija trebala socijalno integrirati, one su daleko nedostatne. No, radi se o petogodišnjem planu čiji će se rezultati zbrajati 2027. godine. Živi bili pa vidjeli….
Ova je tema objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
No, situacija u pojedinim sredinama županije klizi u stanje krajnje netrpeljivosti između dijela romske populacije i većinskog stanovništva. Na to upozoravaju i sami Romi, koji vide da se stvari ne kreću u dobrom smjeru. Kako nam kažu, procesi integracije i segregacije Roma u društvo idu paralelno. Sve više Roma ima želju živjeti normalan život kao dio zajednice. S druge strane, sve je više incidenata u kojima su antagonisti pripadnici romske manjine, što pak svakim danom sve više produbljuje društveni jaz između većinskog stanovništva i Roma koji uporno čine ista kaznena djela ne mareći za posljedice. Mnogi govore da je problem u sudstvu jer se počinitelji kaznenih djela, prvenstveno krađe, ali i vandalizma uopće ne boje suda niti presude, ali i u mlakom postupanju Centra za socijalnu skrb (naravno da to automatski ne znači, ali i može značiti nerad, no te institucije imaju zakonska i operativna ograničenja).
Diskrepancija između života i papira
No, isto tako, velik je problem diskrepancija između stvarnog svijeta i javnog komuniciranja. Ukazivanje na činjenicu da je kriminalitet u određenim mjestima bez iznimke vezan za pripadnike romske populacije doživljava se kao diskriminacija, a u tom tonu govori i dobar dio Roma koji predstavlja romsku nacionalnu manjinu na nacionalnoj razini. Slični primjer imali smo i mi u redakciji kad su nas iz organizacije za zaštitu ljudskih prava apostrofirali zašto u tekstovima o kaznenima djelima naglašavamo da su ih počinili pripadnici romske manjine.
To smeta njima, ali ne i Romima koji žive pravi život, odvojen od licemjernog okružja suhoparnih parola. Romima očigledno ne smeta da se spomene da velik dio društvenih problema izazivaju pripadnici romske manjine, koji se ponašaju kao Cigani. Da to čine zato što su segregirani, neobrazovani, desetljećima marginalizirani, od institucija i okoline. Ali na kraju ostaje činjenica da su u Podravini, statistički gledano jednom od najsigurnijih dijelova svijeta, kaznena djela provala i krađa, prekršaja protiv javnog reda i mira, zapostavljanja djece, posebice u ruralnim dijelovima, najčešće vezana uz dio romske populacije. To ne reći javno, izravan je atak na dobrobit cijele romske zajednice.
O tome je odlučio govoriti Antun Horvat (40), koji smatra da represivni aparat mora biti mnogo stroži prema počiniteljima ovih djela te smatra da Rome trenutačno nitko dobro ne zastupa.
– Kakvu poruku šalje sud ako oni koji stalno kradu prolaze s malim kaznama. Ne događa im se ništa. Ukradu, opljačkaju, policija ih uhvati, sud im dosudi kaznu i vrlo brzo su na slobodi. Ti ljudi onda svojim primjerom pokazuju svojoj djeci kako se treba živjeti. Kako da djeca budu bolja ako su im roditelji nepopravljivi i ako nitko ništa ne poduzima. Romi bi si trebali naći posao, stabilizirati se, reći sami sebi: moram to učiniti zbog svoje djece, ako već ja nisam imao dobar život, zašto ne bi imala moja djeca – nezadovoljan je Antun onime što vidi oko sebe.
Zabrinjavajući primjeri
Kako kaže, primjer koji je čitao baš u Podravskom listu zorno prikazuje koliko se pojedinci „boje“ sustava.
– Čitam da su Romi u Imbriovcu provalili u dućan jer im je nestalo pića. Znači, nemaju nikakvog straha prema nikome. Nije dobro! Ljudi će se dići na noge, tražit će pravdu. Evo, mom susjedu su nedavno ukrali tenisice vrijedne 1300 kuna i čujem da ih je kupio čovjek u susjednom mjestu za 100 kuna. Prodali su ih da imaju taj dan za piti. Nestala je hrana iz škole u Kuzmincu, sve to u nekoliko dana. Ljudi će poludjeti i tko će onda naj…t, najvjerojatnije svi mi jer smo Romi – naveo je Antun i upozorio na još jedan problem.
– Radim po cijele dane u šumi, za jednog čovjeka već nekoliko godina, sin od 16 godina ide dvoriti zidare. Nemam što kriti, jedine kazne koje su mi napisane su za prebrzu vožnju i vožnju pod utjecajem alkohola, svaka po jednom, nemam kriminalni dosje. No, kad je krađa u mom selu, onda policija uvijek dođe i k meni jer sam Rom. Dođu, ispituju me i viču: Svi vi Cigani ste isti! Po sina mi idu na posao da da izjavu. Pa zna se koji su lopovi, žive tu nekoliko kuća dalje. Nismo svi cigani ako smo Romi. Da smo svi isti i da kradem, izjave bih davao u policijskoj postaji kao optuženik – naveo je Horvat koji se pak nadovezao i na rad raznih udruga Roma.
Udruge Roma – reklama
– Ma kakve udruge Roma, oni nam ne žele pomoći, sve je to reklama. Ove koji stalno kradu treba početno pošteno kažnjavati tako da više ne pomišljaju na to jer ako njihova djeca s njima odrastu, postat će ista – izravan je Horvat.
Da situacija eskalira, pokazuje i primjer da nam posljednjih dana u redakciju dolazi velik broj „prijava“ Roma i onih koji to nisu.
Primjerice, Dušan Balog iz Imbriovca, naselja na području općine Đelekovec, tvrdi da mu vlasnica jednog kafića nije htjela poslužiti piće baš zbog toga što je Rom. Ona pak tvrdi da su on i njegovi prijatelji bili pijani i nekulturni. Drugi je primjer događaj čiji smo videozapis objavili na svom portalu podravski.hr. Naime, tamo prodavačica u dućanu odbija naplatiti puna kolica robe koju su na blagajnu dovezla dvojica Roma. Oni kažu da ih se diskriminira. Doznali smo da su prethodno ta dvojica to već napravila tako, a onda kad je roba već bila „otkucana“, odustali su od kupnje, dakle, ponašali su se obijesno. Za sada su posljedica ovakvih događaja prepucavanja na društvenim mrežama i pokušaji, ponekad i uspješni, instrumentalizacije medija. No, nije nemoguće da, kako kaže Antun Horvat, jedanput netko naj..e. Nije nam potrebno daleko pogledati, već samo do susjednog nam Međimurja.
Naš kraj ima luksuz da može učiti na tuđim greškama. Možda ipak malo nade nosi jedan pasus u već spomenutom akcijskom planu. „ Prilikom razrade Akcijskog plana pažnja je posvećena općenitim nedostacima ciljeva kod izrade javnih politika s obzirom na to da se često postavlja veliki broj ciljeva među kojima je teško znati o kojima se ciljevima zapravo radi jer su previše općeniti i dvosmisleni, višestruki, a ponekad i međusobno suprotstavljeni.“
