Mnogo rasprave i u javnom prostoru i na društvenim mrežama izazvala je najava izgradnje Energetskog parka u Ludbregu, ali i navodne spalionice otpada. Ponajviše se raspravljalo o trećoj fazi projekta, gdje se mnogi pitaju hoće li se u Ludbregu graditi spalionica otpada. Ako hoće, kakvog otpada i nosi li to sa sobom opasnost od zagađenja i nicanja svojevrsnog odlagališta, gdje bi se deponirao otpad, koji služi kao gorivo za postrojenje.
Posjetimo, tvrtka Solarwatt planira graditi Energetski park Ludbreg koji bi trebao biti dovršen do rujna 2024. godine. Za potrebe upravljanja solarnom elektranom planira se u prvu ruku zaposliti dvoje do troje radnika, a u cijelom će Energetskom parku Ludbreg raditi od osam do deset radnika.
Kako smo već spomenuli, realizacija projekta trebala bi biti provedena u tri faze. Prva faza uključuje izgradnju solarne elektrane instalirane snage 5 – 8 MW, faza B gradnju elektrolizatora instalirane snage 5 MW s punionicom za vodik, dok faza C obuhvaća uplinjivač kapaciteta 10 t/dnevno otpada. Cilj projekta je proizvodnja zelene električne energije, proizvodnja obnovljivog vodika elektrolizom, energetska oporaba otpada i proizvodnja zelenog vodika procesom uplinjavanja.
Prve dvije faze svima su razumljive, solarna elektrana i proizvodnja vodika elektrolizom vode poznati su procesi. No, treća faza, izgradnja uplinjivača kapaciteta 10 tona na dan, nešto je što ne postoji u okolici, a stručnjaci kažu da je to vrlo rijetka tehnologija uopće.
– Nisam siguran da ovakva tehnologija postoji u Hrvatskoj. Radi se o postrojenju koje može obraditi sav otpad koji sadrži organske spojeve, ali i drugi otpad koji sadrži spojeve na bazi ugljikovodika, dakle plastiku i slično. Sav organski otpad, a i otpad na bazi ugljikovodika, na iznimno visokoj temperaturi od 1500 stupnjeva celzijevih prelazi u plinovito stanje, a na taj se način otpad reciklira, ali i dobije nusprodukt u vidu plina. Sam se proces koristi za proizvodnju električne energije, a može se dobiti i vodik koji se koristi kao pogonsko gorivo za motore s unutarnjim izgaranjem – objasnio je jedan stručnjaka s tog polja koji je htio ostao anoniman zato što još nema dovoljno podataka o ovom projektu.
No, dobro je da smo baš to zatražili od Grada i od investitora, tvrtke Solarwatt. Tražili smo da nam otkriju koja će se količina i vrsta otpada prerađivati u postrojenju te gdje će se on nabavljati i hoće li se deponirati u Ludbregu. Odgovor nismo dobili ni s jedne strane.
No, ako se radi o spomenutoj tehnologiji, onda bi ona trebala biti sigurna za okoliš, jer se sav nusprodukt sagorijevanja otpada iskoristi te se ne ispušta u okoliš.
FOTO Arhiva pl
