Piše Vladek Antolaš Mastermind
Sportska previranja ovaj su tjedan došla do maksimuma. Užarene linije rade dan na dan. Lobira se, pregovara i šalju se žalbe, a sve to ne bi li Graničar upal u prvu ligu. No, nije tak jednostavno. Moramo prvo razgraničiti dal je prva liga rukometna ili koja nogometna vu pitanju. Zajedničko ime je Graničar, razlika je u veličini lopte i ne samo to, rukomet igraju cure, a nogomet dečki. Za nogomet se gradski oci zalažu iz petnih žila, a za rukomet i ne baš. Ova vam je situacija kao dok imate dvoje djece, muško i žensko, pa favorizirate sina jer ipak je on vaš sin nasljednik, a kćeri bude dobro samo ako se dobro uda.
Mene čak uopće ne zanima u koju nogometnu ligu xx klase bude išel nogometni klub, jel 4. državnu ili 1. prvu županijsku, to bude po zaslugama i po politiki rešeno mimo nas jer očigledno već dolazi na naplatu netrpeljivost koju je naše političko vodstvo stvorilo na nivou županije i sa stožernom strankom koja vodi nogomet u Hrvata (zna se). Znači, rang nogometa je prihvatljivo lokalnog karaktera uz ulaganja koja jesu u seniorsku momčad, tak da se nemamo kaj buniti ako ne odemo u neku ligu više jer rečeno je da se igra volonterski i za zdravlje pa je ta misija ispunjena.
Pohvalno je da se gradonačelnik trudi u svojem obimu mogućnosti i podržava upravu kluba koja je i ovak njemu naklonjena pa je lepo videti simbiozu dve vlasti, sportske i političke.
E, tu sad priča tek počinje oko rukometa, a dok ovo pišem još je upitna šansa da se ide u prvu ligu, no pregovora je bilo. U ŽRK Graničar gradskoj je vlasti skeresan domet odlučivanja i tam baš politika nema „svoje“ ljude i sad dok se pojavila epska šansa (druga u povijesti) da cure idu u prvu ligu, ne županijsku, ne selsku ili međuopćinsku i kotarsku već državnu, nacionalnu, naši gradski oci nisu oduševljeni pomagati projekt prve rukometne lige, a niti se trsiti za taj cilj koliko se trse oko nogometa. Vele, nema love, no po meni lova se lako osigura ako se ne bi delali nepotrebni gorični rotori ili parkplaci koji nikom ne služe.
Mahh!
Nek ŽRK Graničar ostane i u drugoj ligi (Hrvatskoj), to nogomet more samo senjati. Za takav uspjeh i kontinuitet, za nosanje naših boja grada po Hrvatskoj, mislim da bi se trebalo više ulagati, mnogo više u ženski rukomet. Ako ne iz reklame za grad, onda čisto iz ravnopravnosti spolova jer rubno gledajući ovo graniči s diskriminacijom. Zar naše cure nisu vrijedne ili su manje vrijedne od dečki svojih vršnjaka?
Zapravo, zanimljivo je da u našem Gradskom vijeću ima više žena i još k tome i bivših rukometašica (neke su redovno bodrile i RK Podravku Vegetu u mandatu nadzornih odbora Podravke) pa se sad ja mislim di je glas tih žena dok se treba založiti za naše kćeri koje treniraju manje popularan sport. Ako nema kompromisa i ako je dečkima na vlasti nogomet broj jedan, onda dekle imaju moć lobiranja, preglasavanja i ucjene ako treba da poguraju ŽRK Graničar.
Rešenje je pred nosom zapravo, jedan Graničar od drugog Graničara treba preuzeti ono najbolje. Jasno je ko dan da nema uspjeha bez „uvoznih“ igračica-igrača, tak da bi nogometaši po meni trebali ipak nekog kupiti kak to i cure delaju, a još je jasnije da rukometašice trebaju konačno prihvatiti financiranje i skrb grada oko malih uzrasta, a vlast samo nek lovu zgrne, npr. na ugostiteljstvu i proslijedi u sport.
