Piše Vladek Antolaš Mastermind
Kam mi teramo ko društvo dok na proslavi 18. rođendana ti mal ne ftrgnu kičmu (ili ju barem oštete)? Kaj ima dobrog i zanimljivog dok se djevojčice tuku u školi, a ostali gledaju i navijaju ? Kakva su to naša nedojebana deca da hodaju okolo ko već poznati batinaši?
Izgleda da onaj brutalan napad s pumpe tri na jednog nije izoliran slučaj, nego se, eto, pod normalno batinja posvud.
Verbalna agresija s malih ekrana koju prezentiraju Plenković sa svojom svitom kontra Milanovića i njegve sve svojte prenesla se na našu mladež. Kak se prenesla, pitate se? Pa preko nas roditelja koji gutamo govna ovog surovog vremena i doma sikćemo jedni na druge. Svaki stres koji vibrira oko nas prenesemo i na svoj dom. Sva sranja upijemo oko nepoštenog pravosuđa, nepotizma, lopovluka, bahatosti, trulih predsjednika, hodajućih političkih ega bez trune duše i morala, glupih umjetno stvorenih zvijezda. Upijemo i nosamo. Tak vam mladi ljudi to gledaju i s nekom samozaštitnom idejom o čeličenju i bildanju snage postaju batinaši bez mrve mozga.
Inače, probleme roditelji ne vide od hrpa svog dreka kojeg seru zbog namakivanja materijalnih dobara. Djeca postaju nevidljiva, bilo da roditelji iz pohlepe i gramzivosti skrbe ili tek ne dižu glavu zbog pukog preživljavanja. Bahati bezglavi batinaši su nerijetko iz bogatih porodica, no najviše dolaze iz grča napuštenih obitelji u kojima alkoholizam caruje i klinci nisu imali mirne snove djetinjstva.
Točno je da se impulzivna reakcija na neke emocije može pretvoriti u agresiju i to se dogodi bilo kome (afekt su to nazvali), ali nikako ne može biti opravdano učestalo batinanje i razbijačina svaki izlazak ili svaki kontakt s pijačom, e to su već dijagnoze. Da, dijagnozu imaju momci koji caruju u svojim primitivnim centrima života pa se drznu nekom zapriječiti put automobilom ili na zagrljaj druge osobe na fešti imaju potrebu zakucati dotičnog za pod. Vidimo da ni cure nisu imune na žestinu u svojim odnosima.
Jasno je meni da smo se mi u neka svoja vremena odmeravali pokojom tučom, no to je bilo spram ovog gospodski jer se drugi dan nazvalo i pitalo jel sve ok s protivnikom. Nerijetko su se bitke i dogovarale, a posle toga se išlo pit, a ne z mamom k advokatu. Mi smo pod normalno delili si šamare i čvegere jer smo ih posvud i dobivali, od popa do učitelja i milicajca, ali mlađe generacije i djeca su od šibe i pljuske zaštićeni, tak da izgovor na tu stranu za nasilna ponašanja pada u vodu.
Danas barem ima jaka MMA scena di se moru dječaci i djevojčice ispucavati i odmeravati snage u borbi do kosti i zadnjeg atoma snage.
Snaga se može trošiti na svu silu sportova i zanimacije, a ne na uličarski folklor.
Zapravo, možda sam sve ovo napisal jer me upravo skoro na zebri pogazil neki balavander u belom karavanu švapskih tablica pa su mi svi mladi krivi.
Nema veze, bitno je da ste shvatili da mi danas sve naopak zgleda, zamislite čak se i molitvene zajednice sastaju kontra nečeg. Holywin u organizaciji crkve kontra Helloweena u organizaciji gradske kafane Zicer.
Svi poludeli, majke mi!
