Uskoro bi u pogonima mljekarske industrije Bohnec proizvodnju mogla obavljati tvrtka koja se bavi farmaceutikom, iako, neki pregovori vode se i s mađarskim proizvođačima mlijeka. Ako je ova neslužbena informacija točna, to je jedina dobra vijest koja je proizašla iz zatvaranja mljekarske industrije u Ludbregu, koja ima tradiciju dugu gotovo jedno stoljeće. Mediji su prošlog tjedna objavili vijest da se gasi proizvodnja u ludbreškim pogonima koji su desetljećima bili poznati po proizvodnji najkvalitetnijih mliječnih proizvoda. Posebice su na glasu bili sirevi i vrhnje. Povijest obitelji i mljekare Bohnec kroz dugi niz godina pratila je priča o uspješnosti, ali i o obiteljskoj tragediji. Tvrtku je već neko vrijeme vodila Marijana Bohnec, kći Đure Bohneca, koji je vođenje preuzeo devedesetih godina prošlog stoljeća od svog oca Antuna Bohneca.
Ovdje se radi o posebnoj priči jer je upravo Antun Bohnec, koji je tada slovio kao najuspješniji i najbogatiji Ludbrežanin, brutalno ubijen u prostorima mljekare. Njegovo ubojstvo do dana današnjeg nije razjašnjeno unatoč dugotrajnim suđenjima. Osumnjičen je bio zaposlenik tvrtke koji je prvo priznao ubojstvo koje se dogodilo 30. rujna 1991. godine. Kasnije je to priznanje povukao, a njegovi iskazi nisu se poklapali s forenzičkim nalazima. U narodu se govorilo da su tog dana u Ludbregu viđeni neki ljudi iz vojnih krugova, koji su navodno došli gotovinom platiti proizvode koje je tvornica proizvodila za vojsku i branitelje. Priča se da su ti isti pojedinci ubili Antuna iz koristoljublja, nakon što je potpisao primitak novca. No, te priče nikada nisu potvrđene, a ovaj strašan događaj još je u kolektivnom sjećanju Ludbrežana kao jedan od najmučnijih u novijoj povijesti.
Usprkos svemu, mliječna industrija pod vodstvom Đure Bohneca nastavila se razvijati. Pogoni su se širili i preselili. S prostora stare mljekare na Trgu slobode, proizvodnja je premještena u modernu mljekaru većeg kapaciteta, također u Ludbregu, u Koprivničkoj ulici. Kako stoji na stranicama kompanije, Bohneci su u jednom trenutku prerađivali 25.000 litara mlijeka dnevno, a mlijeko se dobavljalo od domaćih proizvođača mlijeka, tako da je koristi od ove industrije imao cijeli kraj. U prostorima stare mljekare naknadno je otvorena pekara, koja će, kako doznajemo, nastaviti s radom. No, posljednjih nekoliko godina poslovanje je krenulo nizbrdo, a kompanija je poslovala s gubicima. Tako je društvo u 2023. godini zabilježilo minus od 131.000 eura. U razgovoru s dobavljačima doznajemo da je došlo do prestanka plaćanja te da su i plaće zaposlenicima počele kasniti. S nekadašnjih 50 zaposlenih broj se smanjio na svega desetak. Iz kompanije su to objasnili nemogućnošću nošenja s jeftinijim uvoznim proizvodima te nedostatkom dovoljne količine mlijeka zbog opadanja domaće proizvodnje.
– Uvijek smo proizvodili kvalitetne proizvode i toga smo se držali. Upravo zato je donesena ovakva odluka – kazao nam je Đuro Bohnec, no potvrdio je da pogoni neće dugo ostati prazni.
– Ne mogu govoriti o pojedinostima, ali ubrzo bi trebala početi proizvodnja u pogonima mljekare – kratko je naveo Bohnec. Neslužbeno smo pak doznali da se radi o vanjskom ulagaču, tvrtki u stranom vlasništvu, koja će na ovoj lokaciji, predanoj u najam, pokrenuti proizvodnju u sektoru farmaceutike. Možda pomalo tužan kraj nekad uspješne priče o mljekarstvu označava početak nove ere. Ludbreg itekako ima tradiciju farmaceutske industrije – tu je, dakako, nastao Belupo, a jedna od najuspješnijih ludbreških tvrtki, ACG Europe, bavi se proizvodnjom kapsula za lijekove. To je nastavak tradicije ludbreške tvrtke Lukaps, dok je Farmal, proizvođač lijekova, svoju priču završio na neuspješan način.
FOTO arhiva
