Za jakog vjetra nije rijetka pojava da lete grane, crijep s krova, a nešto od toga zna završiti i na krovu ili nekom drugom dijelu vozila. Zgrade su uglavnom osigurane za štete od takvih letećih stvari pa se možete javiti upraviteljima zgrade. Međutim, kad nađete vlasnika stabla, on sliježe ramenima i govori kako se radi o višoj sili i da se tu ništa ne može, no je li tome tako?
Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište kako se olujna bura na određenim područjima ne može smatrati višom silom zato jer se svako malo pojavi, odnosno jer je učestala. Stoga kad vam se netko javi s frazom da vam ne može pomoći jer je olujna bura viša sila, a riječ je o području gdje olujna bura redovito radi nered možete se pozvati na stajalište Vrhovnoga suda.
Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1738/97 od 8. ožujka 2000. zauzeo je stav da: „salonitna cijev ostavljena na nezaštićenom krovištu predstavlja opasnu stvar, pa za štetu nastalu padom cijevi na automobil odgovara njen vlasnik…. Naime, olujna bura na području Š. je učestala pojava koja je izvjesna i predvidiva, pa se ne može smatrati višom silom. S druge pak strane tužena ničim nije dokazala da bi tužiteljičino vozilo bilo parkirano na nedopuštenom mjestu, odnosno da salonitna cijev koja je oštetila tužiteljičin automobil nije pala s krova objekta tužene.”
Da li će te uspjeti sa zahtjevom za naknadu štete ovisi ne samo o tome da pronađete vlasnika stabla koje vam je palo na vozilo, odnosno vlasnika stabla s kojeg vam je grana oštetila vozilo, već i od „zdravstvenog stanja“ stabla tj. grane, odnosno oblikovanja njegove krošnje. Vjerovali ili ne, tako kaže sudska praksa.
Zato jer „osoba koja održava drvored na javnoj površini, ne odgovara za štetu nastalu na automobilu parkiranom ispod stabla s kojeg je pala zdrava grana uslijed jakog olujnoh vjetra, jer pad grane nije posljedica neodržavanja drvoreda“. Je li grana stabla bila zdrava ili bolesna bilo je odlučno za citiran stav iz odluke Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-2180/05-2 od 26. siječnja 2006. Naime, sud je utvrdio da „do štete na vozilu osiguranika tužitelja nije došlo zbog pada trule ili suhe grane, već zbog pada potpuno zdrave grane koju je otkinuo jak olujni vjetar, pa da šteta nije u uzročnoposljedičnoj vezi s tuženikovom obvezom održavanja drvoreda na javnoj površini kojom on gospodari i o kojoj vodi brigu“.
Međutim, ako vam se posreći da je grana s vašeg automobila oboljela uspjeh s odštetnim zahtjevom je gotovo zagarantiran. Tako je Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž-3596/13-2 od 20. veljače 2015. odlučio da „pravna osoba koja skrbi o održavanju javne ceste odgovara za štetu nastalu padom na kolnik ceste odlomljene trule grane sa stabla koje se nalazi izvan cestovnog zemljišnog pojasa (4,7 metara od ruba kolnika), ali čija se krošnja nadvija iznad tog pojasa i iznad kolnika ceste“. Bilo je naime, utvrđeno u tom postupku da „da se grana zahvaćena smeđom truleži koja dovodi do lomljivosti drveta nalazila dijelom iznad desnog ruba kolnika i dijelom iznad zemljišnog pojasa kao sastavnog dijela ceste, da je smeđa trulež na toj grani bila vidljiva golim okom, te da je tuženik u smislu odredbe čl. 53. Pravilnika bio ovlašten i dužan posjeći tu granu koja je kao dio krošnje stabla lipe ulazila u gabarit ceste i zbog smeđom truleži uvjetovanom opasnošću loma i pada na cestu ugrožavala sigurnost prometa, njegov propust da posiječe i ukloni takvu granu predstavlja takvu nepažnju koja rezultira njegovom odgovornošću po osnovi krivnje“, piše HAK revija.
FOTO: ilustracija
