Razgovarao: Stjepko Gambiroža
Ivan Sabolić je načelnik Općine Legrad postao još kao student politologije i sada već prilično davne 2013. godine je kao 23-godišnjak bio jedan od najmlađih načelnik u Hrvatskoj. Trinaest godina kasnije, Sabolić je već u četvrtom mandatu, a i dalje ima velike planove za općinu.
PL: Da možete vratiti vrijeme, biste li ponovno ušli u politiku tako mladi?
– Vjerojatno bih, no možda malo kasnije jer dosta toga što su moji vršnjaci proživjeli, ja sam morao propustiti. No, zadovoljan sam onime što se postiglo i vjerujem da nisam razočarao većinu ljudi time što sam se kandidirao i četvrti put. Želja mi je nastaviti do kraja ovog mandata odraditi sve ono što sam najavio u kampanji, a to su optički Internet za koji je ovih dana krenulo postavljanje kablova, geotermalna elektrana i kanalizacija. Vjerujem da će ova tri glavna obećanja biti riješena kroz dvije godine do tri godine.
PL: Planirate li biti jedan od onih „vječnih načelnika“ do kraja radnog staža ili imate i neke druge ambicije, bilo političke ili poslovne?
– Ne bih htio biti načelnik do kraja života, ponajviše me sporost administracije nagnala da budem duže od onog što sam planirao i baš zbog te tri stvari koje nisu odrađene u prethodna tri mandata odlučio sam se ponovno kandidirati. No, ovaj posao je dosta stresan i donio mi je neke zdravstvene probleme, no imao sam odgovornost prema građanima da se realiziraju ovi projekti. Sigurno mi nije želja biti načelnik cijeli život, htio bih se okušati u realnom sektoru ili možda na nekim drugim pozicijama na kojima mogu doprinijeti razvoju naše županije, Hrvatske, posljedično time i Općine Legrad. Imam iskustva i još uvijek sam relativno mlad, no tko zna gdje će me život odnijeti.
PL: Legrad puno nade ulaže u turizam, vide li se već neki rezultati?
– Imamo tri turistička bisera, jedan je Veliki Pažut, drugi ušće Mure u Dravu, a treći Šoderica koju pokušavamo revitalizirati. Za nju su mnogi sentimentalno vezani i sjećaju se onih vremena kada je puno ljudi dolazilo na kupanje. Cilj nam je da imamo što više smještajnih kapaciteta, zato i imamo otvoren natječaj kojim potičemo sve one koji žele otvarati smještajne kapacitete, ne samo na Šoderici, već i u ostalim naseljima. Prije deset godina na Šoderici nismo imali niti jednu otvorenu kuću za odmor, a sada ih je ondje već desetak. Iznajmljivači su zadovoljni i što je najbitnije, nema problema s pronalaskom gostiju. Znači da gostiju ima, samo im treba ponuditi dodatni sadržaj i potaknuti ih da što duže ostanu, no jasno da nam fali smještajnih kapaciteta i dodatnih sadržaja.
PL: Jedan od turističkih aduta je i Halaš Čarda. Što je sve u planu ondje?
– Ubrzo kreće gradnja biciklističke ceste od Legrada do Halaš Čarde, a tu je i sam objekt za koji smo konačno riješili imovinsko–pravne odnose i dobili pravo građenja od Hrvatskih voda, tako da je objekt sada u vlasništvu općine. Zahvaljujući pomoći Županije i programu prekogranične suradnje s Mađarskom, taj objekt ići će u obnovu i želja nam je prenamjena Halaš Čarde u centar za cikloturizam. Napravili smo glavni projekt i uskoro krećemo u javnu nabavu za objekt, a neće to biti restoran u klasičnom smislu, već ono što nam zakon dozvoljava pošto nema sve zakonske uvjete za restoran. Bit će zakonski prodaja s klupa kako se naziva, neki „finger food“, „fast food“, što normalno može obuhvatiti i dravsku ribu, a nadam se da će taj objekt biti povezan i s novom županijskom tvrtkom osnovanom u svrhu turizma.
PL: Plan je da ta nova tvrtka to onda vodi?
– To je neka ideja, no naravno da moramo razgovarati sa županijom, no pričekajmo da se objekt završi. Tu je i naš turistički čamac koji vozi preko u Mađarsku i koji je u protekle dvije godine prevezao više od pet tisuća ljudi na ušće Mure i Drave. Ima interesa, a brod je trenutačno u remontu, no vjerujem da će biti ponovno u funkciji negdje od lipnja.
PL: Zanimljivo je kako je Legrad prije stotinjak godina imao 6.000 stanovnika dok je Koprivnica imala 11.500, Đurđevac 10.000, a Ludbreg također oko 6.000. No, Općina Legrad doživjela je ogromnu depopulaciju u proteklih stotinu godina i sada je na 1900 ili 1800 stanovnika. Može li se taj negativni trend uopće zaustaviti?
– Pokušavamo to promijeniti i mislim da polako uspijevamo, no to je stogodišnji proces i teško je očekivati da će se preko noći nešto promijeniti, pogotovo vratiti ono što je bilo nekad. Veseli što imamo više doseljavanja, dijelom i zahvaljujući našim programima kuće za kunu, sada euro pa imamo dolazaka ne samo iz Hrvatske, već i cijelog svijeta. Imamo povratnike iz Čilea i Meksika koji će uskoro graditi kuće, a imamo i dosta ljudi iz okolice koji dođu, kupe gradilište i vide da imaju tu mogućnosti. Prednost je da imamo danas i funkcionalan dječji vrtić u kojem nema lista čekanja, tako da vjerujem da će ljudi sve više početi razmišljati o doseljavanju u ruralne sredine jer imaju zadovoljene sve potrebe, a sve im je puno jeftinije.
PL: No, može se postaviti pitanje i što će raditi onaj koji doseli u Legrad, jer prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u cijeloj općini trenutačno postoji tek oko 250 radnih mjesta.
– Naš najveći problem je što nam nedostaje radne snage. Mi danas u komunalnom poduzeću radnike doslovno tražimo sa svijećom, a velika prednost Legrada je što smo na dvadeset minuta od tri velika gospodarska centra: Koprivnice, Preloga i Ludbrega. Tako da svatko tko doseli u Legrad može bez problema u krugu od dvadesetak minuta naći posao, a znam povući paralelu s naseljem Vinica u Koprivnici. Ako netko radi u Podravki, prije će na Danicu doći iz Legrada, nego da se vozi sa skroz drugog dijela grada, čeka semafore i prometne čepove. Imamo i trend doseljavanja ribolovaca koji polako kupuju te stare kuće, renoviraju ih i doseljavaju se kada odu u mirovinu. Imamo i visoko obrazovanih ljudi, liječnika i inženjera koji bi na kraju htjeli mirovinu dočekati u Legradu, u miru, prirodi.
PL: Hoće li dio novih radnih mjesta biti u novoj farmi pilića koju Perutnina Pipo Ptuj gradi u Velikom Pažutu? Vidimo da u Ludbregu mještani negoduju zbog izgradnje jedne takve farme u njihovoj blizini, je li sličnih prosvjeda bilo i kod vas?
– To je kompleksan projekt započet još 2017. godine i prije nego što su se uopće pojavili Ukrajinci koji su u međuvremenu preuzeli Perutninu. Provedene su sve studije utjecaja na okoliš, dobivena je građevinska dozvola i sve ono što se događa u Sisku i Ludbregu sada se reflektira i na područje Velikog Pažuta. No, taj je projekt već odmaknuo puno dalje, a u samoj blizini te farme, u tri kilometra udaljenoj Kotoribi, funkcionira ista takva farma s bioplinskim postrojenjem koje se ovdje neće graditi. Otvorit će se i neka radna mjesta, a neće doći do nekog ozbiljnog zagađenja.
PL: Jeste li postavili kakve posebne uvjete što se tiče zaštite okoliša?
– Izdali smo neke posebne uvjete u kojima smo tražili da se gnojnica mora odvoziti u zatvorenim spremnicima, kao i da prije izdavanja uporabne dozvole moraju pokazati kamo će s tim nus-produktima. Radovi su u visokoj fazi gotovosti, prije desetak dana bio sam na terenu i vidio da se gradi sedam peradarnika i vjerujem da bi kroz nekoliko mjeseci radovi trebali biti gotovi. Nakon toga pristupit će se tehničkom pregledu, izdavanju uporabne dozvole i onda vjerojatno slijedi sam početak rada.
PL: Kakvo je stanje s najvećim projektom u povijesti Općine Legrad odnosno s izgradnjom geotermalne elektrane, a ako se dobro sjećam, riječ je o investiciji od nevjerojatnih 600 milijuna eura?
– Nedavno sam bio na sastanku s direktorom te turske tvrtke zaduženim za hrvatsko tržište, a riječ je o najvećoj privatnoj investiciji ne samo u našoj općini, već i u cijeloj županiji. Već oko 40 milijuna eura uloženo je u otkup zemljišta, pripremne radnje, dokumentaciju, bušotine. Najveći problem je sporost administracije, papirologija, jer resorno ministarstvo trenutačno i ne poznaje takve pionirske projekte uporabe geotermalne energije i takve velike projekte poput ovoga. Oni lokacijsku dozvolu za same cjevovode čekaju već godinu i pol dana, no dobra je vijest da je konačno riješena predzadnja barijera odnosno HERA je donijela cijenu priključenja elektrana na dalekovod. Možda nisu svi zadovoljni tim cijenama, ali bolje išta, nego ništa.Vjerujem da bi do proljeća sljedeće godine mogli krenuti sami fizički radovi i na elektrani, cjevovodima, dalekovodima. Postoji volja za ulaganjem, novac je osiguran, sada je sve na administraciji da se ubrza i riješe dozvole pa da se krene s radovima.
PL: Koliko jedan takav ogroman projekt mijenja sliku općine odnosno zna li se koliko će se novca sliti u proračun Općine Legrad zahvaljujući tom projektu?
– Riječ je o ogromnim sredstvima koja bi trebala doći iz nekoliko izvora i koja bi u općinski proračun trebala donijeti oko četiri milijuna eura godišnje. To je tri puta više od sadašnjeg izvornog proračuna, tako da bi nam taj novac uvelike pomogao u završavanju nužnih projekata poput kanalizacije, cesta, ostale infrastrukture, možda i revitalizacije Šoderice. Sigurno je da ćemo taj novac pametno koristiti, a tada neće biti ni takve potrebe za europskim fondovima bez kojih brojne sadašnje projekte ne bi mogli realizirati.
PL: Očekujete li i neki drugi učinak od te velike investicije osim financijskog?
– Normalno je da će doći do povećane zaposlenosti jer će tijekom izgradnje doći veći broj ljudi koji će se morati privremeno naseliti na ovom području. To znači da će se morati graditi i popratni sadržaji, smještajni kapaciteti, a pošto je riječ o investitorima iz Turske, oni iziskuju i nešto drukčiju prehranu pa i o tome treba razmišljati i u pekarnicama i u restoranima. Pretpostavlja se da će tu biti oko 200 radnika koji će raditi na izgradnji elektrane i cjevovoda, tako da tu neće biti posla i koristi samo za Općinu Legrad, već će profitirati i Koprivnica, Đelekovec, susjedne općine u Međimurskoj županiji.
PL: Mogli bismo povući paralele između vašeg velikog projekta s najavljenim Pantheonom u Topuskom. Što biste učinili da se Vama javi neki investitor s idejom izgradnje jednog takvog data centra na području Općine Legrad?
– Uvijek kad se pojavi nešto tako veliko, postoje problemi jer hrvatska administracija ne poznaje takve stvari i to su preogromni projekti da bi jedna ili dvije osobe koje rade u zaštiti okoliša ili izdavanju uvjeta to mogle riješiti i zato je to kompleksno. Imali smo čak neke pregovore i razmišljanja o tome da se jedan takav data centar gradi na dijelu između Kutnjaka i Selnice, naravno u puno manjem obimu od ovog najavljenog u Topuskom. Imali smo neke pregovore, no to je tek rana faza, znači nema još nikakvih dozvola, nešto takvo nije predviđeno u prostornom planu općine, trebalo bi otkupiti zemlju. No, kod takvih projekata postoji i veliki problem.
PL: Pretpostavljam da je riječ o velikim količinama električne energije i vode koju troše takvi data centri?
– Vodu na sreću imamo i ona bi se mogla uzimati iz podzemlja i iz rijeka. No, nedostaje nam električna energija, koja uostalom nedostaje u cijeloj Hrvatskoj i to je najveći problem. Sa završetkom geotermalne elektrane uvelike će se riješiti i taj problem jer ondje će se proizvoditi desetak posto struje potrebne za jedan tako ogroman data centar kao što je ovaj predstavljen u Topuskom. Nakon što se završi geotermalna elektrana, svakako bismo razmišljali o nečem poput data centra, naravno puno manjem od Pantheona i svakako bismo to podržali. Mi zapravo i ne razmišljamo o tome da se svi podaci koje stvaramo digitalno negdje moraju pohraniti i da je za to potrebna ogromna infrastruktura, posebno sada s razvojem umjetne inteligencije. Te data centre negdje moramo smjestiti i nemam ništa protiv toga da to bude kod nas.
FOTO arhiva
