Josip Kovačić proteklu je srijedu, baš kao i gotovo svakog jutra, pošao u šetnju gradskim ulicama sa svojim ljubimcem. Hodajući Ulicom hrvatske državnosti, pored šetnice, uz drvo zapazio je neobičnu gljivu.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Inače sam gljivar, amater, no ovo stvarno ne znam što bi moglo biti? – pitao se Josip, baš kao i mi, jer nije nešto što se često viđa na području grada.
Uz nekoliko koraka, uz pomoć interneta uspjeli smo suziti izbor na dvije moguće gljive, jednu jako rijetku, pješčani smrdljivi rog (phallus hadriani) te obični smrdljivac (phallus impudicus). Bio je to znak da kontaktiramo jednog od vrsnih hrvatskih poznavatelja gljiva, našeg Koprivničanca Danijela Balaška, inače profesora u osnovnoj školi A. N. Gostovinski.
– Na prvi pogled mogao bi biti smrdljivi rog, no dok se ne uvjerim uživo, teško je reći preko fotografije – kazao nam je Danijel, koji je odmah pohitao na mjesto „događaja“ i javio nam se sa sretnom viješću.
– Definitivno phallus hadriani, ima ružičasto jaje, a impudicus bijelo. Ovo je, moram priznati, prvi pronalazak ove rijetke vrste na području grada, pa i županije, ako izuzmemo iz toga njihovo stanište na Kloštranskim peskima – priča nam Danijel i otkriva kako se zapravo radi o gljivi iz Azije, Europe i Sjeverne Amerike, a na naše je područje, smatra, vjerojatno došla prije stotinjak godina za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Zanimalo nas je i je li jestiva, otrovna ili samo „smrdljiva“ pa je bolje ne imati posla s njom? Danijel Balaško ističe kako definitivno nije jestiva, pripada porodici utrobnjača, no ono što će vas sigurno odbiti…
– To je njen miris, miris trupla ili nečeg sličnog. Definitivno nije za tanjur – našalio se Balaško i dodao kako ona privlači razne insekte pa i muhe, a muhe nose spore daleko pa je i to mogućnost zašto se ova gljiva pojavila u gradu.
Također, postoji mogućnost i da je donesena u zemlji koja je korištena za uređenje ove ulice. U svakom slučaju, jedinstven „ulov“ Josipa Kovačića. Ovoj smrdljivoj gljivi, koju smo i ostavili tamo gdje smo je i pronašli, inače je „plodno tlo“ pijesak, a eto, može se naći i u urbanijim područjima, tamo gdje biste zadnje pomislili, na mjestima koja su izmijenili ljudi.
FOTO Nikola Wolf
