Ovaj tekst je objavljen u tiskanom izdanju Podravskog lista
Vrijeme za vremensku prognozu postao je možda i najvažniji dio dana jer meteorolozi tada narodu najavljuju novu moguću superoluju ili, pak, daju nadu da će noć i dan biti mirni. Svjedoci smo nezapamćenih vremenski prilika u smislu oluja, dosad u nas neviđene žestine. Postavlja se pitanja jesmo li došli do točke u vremenu u kojoj će to biti naša svakodnevica. O tome, ali i o narodnim mudrostima i njihovom znanstvenom uporištu ili nedostatku istog pričali smo s najpoznatijim meteorologom u Hrvatskoj, Zoranom Vakulom.
PL: Mnogo naših ljudi možda ne zna da ste vi Podravec na radu u Zagrebu. Dolazite li često u Podravinu, točnije svoju Pitomaču?
– Hm, ta je tema malo složenija. Ako se to računa – ja sam Podravec po životu u Pitomači, gdje mi još žive roditelji, ali ne i po porijeklu i rođenju. Naime, u Pitomači smo dotepenci. Dotepli smo se iz Slavonije, gdje smo rođeni – roditelji u okolici Našica, ja u Virovitici. U Pitomači sam živio od 5. do 18. godine života – išao u OŠ Petra Preradovića, putovao u srednju školu, tadašnji COUO Petar Preradović u Virovitici. Poslije sam otišao u vojsku pa na fakultet u Zagreb, gdje sam se zaposlio i još uvijek radim. Nažalost, u Pitomači i Podravini nisam često – u prosjeku vjerojatno čak ni jedan vikend mjesečno. No, veseli me doći, podružiti se s prijateljima, prisjetiti se prošlosti, spoznati novosti iz sadašnjosti i planove za budućnost… Tko zna, možda ću jednog dana ovdje opet živjeti, i to – nadam se – znatno mirnijim i zdravijim ritmom od trenutačnog.
PL: Pitam vas o Podravini zato što nam se čini da onaj njezin središnji dio, koprivnička Podravina, ima svoju posebnu mikroklimu. Naime, kada pričamo o vremenskim nepogodama poput tuče i razornog vjetra, nevolje kao da zaobilaze ovaj dio ili dođu slabijeg intenziteta. Može li tu biti znanstvenog uporišta ili se radi samo o prividu ili slučajnosti? Kada gledaju crne oblake kako se približavaju, mnogi naši ljudi, pogotovo oni stariji, koriste uzrečicu: Drava bu to povlekla… Ima li čega u tome?
– Ne znam za mikroklimu Podravine. Nisam ju proučavao, a ne volim „paušalne“ ocjene. No, znam da je pokojni mr. sc. Milan Sijerković, legenda meteorologije na ovim prostorima, napisao knjigu „Koprivnica – uzbudljiva vremenska pozornica“. Imam ju, ali je još nisam stigao pročitati. Poznavajući „Sijera“ – mog bivšeg profesora na fakultetu, kasnije i šefa, te čovjeka zaslužnog za moj meteorološki-stručni i medijski napredak – uvjeren sam da u njoj ima mnogobrojnih zanimljivosti. Vjerojatno i o kojekakvom djelovanju Drave, koja vjerojatno ponekad „odvleče“ oblake, ali kao izvor vlage – i potiče njihovo stvaranje pa ih vjetrovi donesu barem nad dio Podravine… Ne znam koliko često „Drava povleče“ oblake, ali definitivno to ne učini uvijek jer se i u Podravini povremeno događa razorni vjetar, a pogotovo tuča.
PL: Također, postoje mnoge uzrečice vezane uz pojedine blagdane i vremenske prilike. One su nastajale generacijama i metodom promatranja ciklusa. No, sada kako izgleda, stara pravila se mijenjaju. Sjećam se jedne izreke vezane uz moje ime i blagdana Sv. Matije apostola koji se nekada slavio u veljači. Govorili su „Sveti Mato leda mlati, ako ga nema onda ga sprema“. To se odnosilo na prevrtljivost veljače, koja je nekad označavala završetak zime. Sada prave zime nema, a nakon blage zime često odmah dolaze vrlo topli dani. Moje je pitanje – jesmo li došli do točke kada možemo zaboraviti na stare izreke i klimu kakvu smo poznavali?
– Nemojmo zaboravljati stare izreke – one su dio naše kulturne i meteorološke baštine. Nemaju i nikada nisu imale veliku prognostičarsku vrijednost, ali se prema njima može zaključiti koliko je vrijeme ljudima oduvijek bilo važno. I to još davno prije, kada se živjelo u prosječno znatno hladnijem/manje toplom vremenu nego posljednjih desetljeća, o čemu postoje mnogobrojne analize, između ostalih i u internetskom Meteokutku HRT-a . Pripremajući ranih ’90-ih godina prošlog stoljeća knjigu „Pučko vremenoslovlje“, mr. sc. Sijerković i njegovi suradnici analizirali su mnogobrojne pučke izreke i zaključili kako vrlo malo njih ima i znanstvenu utemeljenost. Jedno je kao u pjesmi „pamtiti samo sretne dane“ i na temelju njih zaključivati i smišljati izreke, a često nešto sasvim drugo kada se analiziraju sve informacije iz velike baze podataka stvarnih mjerenja i motrenja vrijednih meteoroloških motritelja…
Činjenica jest da su zime u prosjeku „blaže“ nego prije, s prosječno višom temperaturom te manje dana sa snijegom i manjim snježnim pokrivačem, ali je zanimljivo za primijetiti kako su se neke ekstremne, pa i rekordne količine snijega dogodile baš posljednjih desetljeća… Osim toga, u ovoj odviše zagrijanoj atmosferi događaju nam se i drugi ekstremi – i u pozitivnu i u negativnu stranu – i suše i poplave, i hladnoće i vrućine. Kao da priroda teži ravnoteži i u toj težnji poprima i ekstremna stanja…
Dakle, možemo – ali nemojmo – zaboraviti stare izreke, a ni klimu kakvu smo poznavali. Izreke nas podsjećaju na vjeru, naše stare i njihovu povezanost s prirodom, a nekadašnja klima na promjene koje nam se događaju, dijelom i zbog naših (ne)djela.
PL: Je li ovakva rapidna promjena klimatoloških uvjeta došla kao iznenađenje i znanstvenoj zajednici koja se bavi tim problemima ili je ovo očekivano? U narodu je nekako opće stajalište da nitko nije očekivao da će se vrijeme mijenjati ovako brzo?
– Ne mogu tvrditi, ali ne vjerujem da je rapidna promjena klimatoloških uvjeta iznenađenje znanstvenoj zajednici. Na klimatske promjene te sve učestalije i žešće ekstreme kojegdje po svijetu upozorava se već dugi niz ne samo godina, nego sad već i desetljeća. Naime, prve konferencije o okolišu i klimi održane su još ’70-ih godina 20. stoljeća. Dakle, prije 50 godina! I osim, po svemu sudeći učinkovitog Montrealskog sporazuma 1987. godine te malo kasnije osnivanja Međunarodnog panela za klimatske promjene i njegovih redovitih izvješća o stanju klime u svijetu, malo je toga korisnog, općeprihvaćenog i djelotvornog. Najčešće se svodi na onu: „Dogovorili smo se da ćemo se nastaviti dogovarati“, a izostajala je prava učinkovitost, u smislu smanjivanja ljudskog negativnog djelovanja na svijet u kojem živimo. Uostalom, da nije tako – gotovo se sigurno ne bi nastavili zagrijavati ovim tempom. Naravno, i bez ljudi Zemlja bi prolazila svoja topla i hladna, čak i ledena razdoblja i doba, i sada bi bila u toplom dijelu života u usporedbi s mnogim prošlim razdobljima. No, ne bi me čudilo da neki u budućnosti zaključe i kako smo mi živjeli u hladnom razdoblju u usporedbi s njihovim.
PL: Mi koji smo po prirodi malo zabrinutijeg duha imamo dojam da će u vrlo bliskoj budućnost vremenska prognoza biti od egzistencijalnog značenja, da ćemo prognostičare gledati kao na proroke sudnjeg dana ili nositelje još malo nade. Jesu li ove brige po vama malo pretjerane ili je budućnost stvarno toliko sumorna?
– Ima svakakvih razmišljanja, pa i onih koji nama meteorolozima „prognoziraju“ da će nas zamijeniti umjetna inteligencija i da nećemo biti potrebni. Do tada ćemo se, kao i do sada, truditi dati što je moguće detaljnije i pouzdanije vremenske prognoze i posebice upozorenja na opasne vremenske pojave, s nadom da će javnost pratiti naš rad i prilagođavati mu svoje aktivnosti kako bi bilo što manje štete i ugroze ljudskih života. Živimo u izazovnom vremenu globalnog i lokalnog zatopljenja, klimatskih promjena i teško je onom koji se tome ne prilagođava. Od samog mudrovanja i brige nema koristi, ali bi trebalo biti od djelovanja i ublažavanja posljedica već uočenih promjena.
PL: U posljednjih nekoliko godina svjedoci smo da je meteorologija značajno napredovala, prognoze su uglavnom vrlo točne, ponekad i na minutu. No, onda se pojavi superćelija koja iznenadi sve. Što je to superćelija i kako ona nastaje?
– Najkraće, superćelija je olujni oblak. I to opak. S njim imamo jako nepovoljne vremenske uvjete, ne samo pljuskove s grmljavinom i olujnim ili orkanskim vjetrom, nego i tuču, čak i pijavice te tornada. Srećom, takvi oblaci nisu česti.
Općenito, takvi oblaci nastaju u nestabilnoj atmosferi, kad na odviše zagrijanu podlogu dolazi hladan zrak. Topao i vlažan zrak diže se te dolazi do hladnog i suhog, kojem predaje vlagu pa se oblak još više uzdiže, čak i više od 12, 15 km u zrak. Osim tog jakog uzlaznog-vertikalnog strujanja-vjetra, postoji i horizontalni vjetar te tzv. smicanje vjetra po visini. Naravno, kad kapljice ili kristalići leda u oblaku dovoljno otežaju i počnu padati – postoji i silazno gibanje. Sve ovo se događa u „običnom“ olujnom oblaku, a u superćelijskom je sve još prostranije i intenzivnije.
Ne bih rekao da je superćelija sve iznenadila. Vjerojatno one koji ne prate vremenske prognoze i posebice upozorenja. Istina, nismo koristili taj izraz jer ne mislim da on pomaže razumijevanju vremena, nego smo više dana unaprijed prognozirali i upozoravali najprije na pljuskove s grmljavinom, zatim i na lokalna olujna nevremena, pri čemu smo s približavanjem opasnih dana povećavali i stupanj upozorenja. Uostalom, dokazi postoje na internetskim stranicama HRT-a posvećenih meteorologiji, gdje su vidljive sve emisije Vrijeme nakon kasnovečernjeg Dnevnika 3 posljednjih dana, mjeseci, čak i godina.
PL: U jednom od nedavnih intervju koji ste dali, kazali ste da superćelija nije nova pojava…
– I nije. To je stari termin koji se u znanosti koristi desetljećima, ali nije bilo potrebe s njim „opterećivati“ javnost. Nije li dovoljna prognoza pljuskova s grmljavinom, olujno nevrijeme? Što nekom nemeteorologu znači superćelija? S obzirom na kojekakve druge vijesti, možda može pomisliti na neku super posebno uređenu ćeliju u Remetincu, Lepoglavi?!
PL: Ako se i dogodi neka pojava koju meteorolozi nisu predvidjeli, prognoze su ipak sve točnije i točnije pa se ljudi mogu pripremiti. Ima li još prostora za napredak, hoće li u skoroj budućnosti prognoze biti još točnije i lokaliziranije? I da otiđemo još dalje – vidite li mogućnost da će čovjek u nekoj bliskoj budućnost moći utjecati, i to na neposrednoj razini, na vremenske uvjete?
– Prognoze su mnogo točnije nego prije, ali još ima prostora za napredak. No, ne vjerujem da ćemo ikada s njima biti sasvim zadovoljni. Atmosfera je odviše složen sustav u kojem je na djelu teorija kaosa. Mala pogreška u početnim uvjetima – razlika između podataka stvarne atmosfere i onih podataka koji su ulazni za izračunavanje u modelu, skupu fizikalnih jednadžbi – može stvoriti veliku grešku u prognozi budućih stanja atmosfere. Premda znamo mnogo, uvjeren sam da je to i dalje nedovoljno kvalitetno poznavanje svih procesa koji se događaju u atmosferi, zemlji, oceanima.
Iako je razvoj računala i tehnologije puno pomogao u razvoju meteorologije, posebice vremenske prognoze – još uvijek je ona daleko od savršenstva. Ne vjerujem da će ga sasvim dostići ni u budućnosti. No, možda sam ja samo nedovoljni optimist?!
Ljudi se već desetljećima, čak i stoljećima po nekim starim zapisima, trude utjecati na vremenske uvjete. Nije li i zvonjava crkvenih zvona prije nailaska crnih oblaka jedan od pokušaja utjecanja?! I ovih dana od mnogih spominjana obrana od tuče višedesetljetni je pokušaj djelovanja koji neki hvale, neki kude. Uostalom, kao i kojekakve druge projekte o kojima se prije ili kasnije saznaje da postoje u svijetu. No, moram naglasiti da je moje znanje o njima jako površno. Ne pratim dovoljno to područje i ne mogu donositi valjane zaključke. Ne znam istinu o uspješnosti takvih projekata, ali ne vjerujem da će oni rezultirati dobrobiti za sve. Možda će nekad negdje donijeti kratkoročnu korist, ali i pritom ugroziti neke druge?!
PL: Klimatološko pitanje, ali s velikim P, došlo je do statusa fundamentalnog pitanja o budućnosti i opstojnosti civilizacije kakvu poznajemo. U budućnosti će život tamo gdje nema vremenskih ekstrema, ili ih ima manje, predstavljati ne samo luksuz, nego i stratešku prednost. U kakvom je Hrvatska položaju, hoće li nas ove promjene zahvatiti ekstremno ili smo nešto sretniji? Govori se da su na prvom udaru mediteranske zemlje…
– Predlažem i molim to pitanje postaviti stručnjacima klimatolozima, koji se više od mene bave klimatskim projekcijama. Ili nekom od futurologa, primjerice izvrsnom Koradi Korleviću…
Ne znam za područja u svijetu u kojem se ekstremi ne događaju jer je atmosfera posvuda toplija nego prije. Iz mojeg skromnog iskustva, s 53 godine života, slobodan sam zaključiti kako civilizacija već sada nije kakva je bila prije i za očekivati je njezinu daljnju promjenu. S obzirom na kojekakve vremenske uvjete po svijetu – mislim da smo do sada u Hrvatskoj imali sreću živjeti u priličnoj umjerenosti. Nadam se da će tako biti i dalje, unatoč mnogobrojnim ne baš optimističnim projekcijama…
PL: Recite nam za kraj nešto i o svomu projektu Vremenaste priče. Educirati djecu o klimatskim promjenama izrazito je važno, jesu li ona za to zainteresirana?
– „Vremenaste priče“ je serijal meteoslikovnica – slikovnica o meteorologiji – koji sam zamislio još davno, kad sam počeo gostovati u programima namijenjenima za djecu na HRT-u. No, očito je trebalo vremena da sazre i ostvari se tek nakon što sam počeo surađivati s Hrvatskim društvom karikaturista. Potaknuti mojim prijedlogom promocije meteorologije i u obliku karikatura na medijskim platformama HRT-a, oni su organizirali čak i Međunarodnu izložbu karikatura Zagreb 2018. na temu Meteorologija. Izložba se nastavila održavati i dopunjavati na internetskim stranicama HRT-a. Zahvaljujući meteokarikaturama, upoznao sam Nika Titanika i suradnja je počela 2021. godine, najprije s „Vjetropirastom“ i „Oblačastom“, prošle godine „Sunčastom“ i „Pahuljastom“ pa proljetos s „Kapljičastom“, a najesen će s „Munjastom“. U planu je još barem šest meteoslikovnica, između ostalih i jedna baš o klimatskim promjenama. Slikovnice se već nalaze u mnogobrojnim knjižnicama, a mogu se kupiti i u knjižarama te na promocijama i preko mrežnih stranica Naklade Vakula, na kojima se nalazi i „Pedagoški osvrt na meteoslikovnice“, koji je napisala Marija Pepelko, profesorica savjetnica za hrvatski jezik.
PL: Djeca su vrlo radoznala, kakva ste iskustva imali predstavljajući svoje slikovnice?
– Iskustva s promocija su pozitivna, kao i većina kritika koje do mene stižu od onih koji su pogledali meteoslikovnice. Ponosan sam i na pohvale stručnjaka – i meteorologa i onih koji se bave izdavaštvom. Mnogi hvale ilustracije, za koje je „kriv“ Nik Titanik. Negativne se kritike uglavnom odnose na težinu enigmatskog dijela meteoslikovnica, koji je više namijenjen školarcima, pa čak uz suradnju s roditeljima, a manje vrtićarcima. Nisam još otkrio tajnu – recept – kako da slikovnica bude prilagođena svima. Djeca se u tom dijelu života jako razvijaju i razlike su često velike i u samo jednoj godini.
Ponosan sam na to što sve dosadašnje meteoslikovnice postoje i u obliku kazališnih predstava za djecu, što je čak i u svijetu rijedak primjer promocije meteorologije. Naime, od ovog proljeća postoji predstava „Vremenaste igre“, koja se temelji na „Vjetropirastoj“, „Oblačastoj“ i „Kapljičastoj“, još starija je predstava „Tata Slikovnica: Pahuljasta“, koja se najviše igrala tijekom adventa i zime, a najdulje se igra „Tata Slikovnica: Sunčasta“, koja je nedavno nagrađena kao najbolja dječja predstava na kazališnom festivalu „Glumište pod murvom“ u Skradinu. Za kazališno uprizorenje slikovnica zahvalan sam osobito Dijani Bolanča, koja mi je predložila suradnju s Igorom Baksom i njegovim „Malim teatrom“ pa su „Vremenaste priče“ postale dio projekta „Tata Slikovnica“. Osim Igora, u predstavama u alternaciji glume Mirna Ostrošić i Tena Pataky, a u „Vremenastim igrama“ im se priključio i glazbenik Sebastian Doe. Suradnja je počela s Centrom za kulturu i informacije Maksimir, gdje je bila prva premijera, a nastavila se sa zagrebačkim KNAP-om, u kojem su bile druge dvije premijere.
I tijekom tih interaktivnih predstava za djecu, kao i tijekom promocija koje sam imao u gotovo svim područjima Hrvatske, već imam prijedloge za sljedeću godinu – uočljivo je veliko zanimanje djece za meteorologiju. Naravno, i znanje, koje se gotovo posvuda barem kod nekih dodatno proširuje. Nadam se da će još i više kada se pojavi animirana serija temeljena na meteoslikovnicama. Zahvaljujući Hrvatskom audiovizualnom centru, scenarij se već piše.
