piše: Robert Mihaljević
Sudeći po izjavama istaknutih političkih dužnosnika u županiji, svi su na neki način pobijedili na prošlotjednim parlamentarnim izborima. Ili, da budemo malo precizniji, nitko nije izgubio. No, kad se poslijeizborni zastor razgrne, a brojke i brojčice hladno rasprostru po stolu, jasno je da to nikad – pa ni danas – ne može biti ni blizu istini. Već na prvu vidljivo je tko su najveći dobitnici, a tko najveći gubitnici na prostoru Koprivničko-križevačke županije.
Nema nikakve sumnje da je gradonačelnik Koprivnice i saborski zastupnik SDP-a Mišel Jakšić ovog trena uvjerljivo najjači političar u Podravini i Prigorju. Jakšić je bio prvi na listi SDP-a u podravsko-slavonskoj izbornoj jedinici, što je dokaz njegove političke težine unutar stranke, ali i slabosti SDP-ove organizacije u Osijeku koja je, de facto, nakon unutarstranačkog raskola spala na jedno slovo – ono europarlamentarke Biljane Borzan. I pritom nikako ne treba smetnuti s uma da je Jakšić u cijeloj izbornoj jedinici dobio osjetno više preferencijalnih glasova od Borzanove. Osvojio ih je točno 12.685, a u samoj Koprivnici blizu 5700. SDP je na koncu u županiji koja je rascijepljena na dva dijela – križevački je bio u drugoj, a podravski u četvrtoj izbornoj jedinici – pobijedio u dva grada, Koprivnici i Križevcima, te deset općina: Drnje, Đelekovec, Koprivnički Bregi, Koprivnički Ivanec, Legrad, Novigrad Podravski, Peteranec, Virje, Kalnik i Rasinja. Koalicija Rijeke pravde koju je predvodio SDP u Koprivničko-križevačkoj županiji dobila je oko 19.200 glasova, HDZ-ova koalicija osvojila ih je oko 15.300, a treći je bio Domovinski pokret s oko 6900 glasova.
No, HDZ je u sva tri naša grada opet bio kratkih rukava jer je SDP dobio Koprivnicu i Križevce, a Domovinski pokret, zahvaljujući Željku Lackoviću, Đurđevac. HDZ je pak polučio najviše glasova u 11 općina: Ferdinandovac, Gola, Hlebine, Kalinovac, Kloštar Podravski, Molve, Podravske Sesvete, Gornja Rijeka, Sokolovac, Sveti Ivan Žabno i Sveti Petar Orehovec. Domovinski je pokret zahvaljujući Lackoviću pobijedio, dakle, u Đurđevcu i Novom Virju. U samoj Koprivnici SDP je dobio više od 50 posto glasova i to je jedini grad u Hrvatskoj u kojoj je koalicija Rijeke pravde osvojila natpolovičnu većinu na izborima. Jakšić kaže i kako je, prema njegovim informacijama, Koprivnica jedini grad u Hrvatskoj u kojoj je bilo koja lista osvojila više od 50 posto potpore. A to je već ozbiljan uspjeh koji nosi priličan politički kapital i težinu. Pogotovo kad se uzme u obzir da je SDP-ova koalicija dobila čak 50 posto glasova više u našoj županiji nego na parlamentarnim izborima prije četiri godine. Što to znači za političke procese u županiji uoči lokalnih izbora koji će se održati u svibnju iduće godine?
Prije svega, ne treba smetnuti s uma kako je u Sabor ušao još jedan SDP-ov koprivnički kadar, gradski pročelnik i šef županijskog SDP-a Tomislav Golubić, koji je bio četvrti na listi u II. bjelovarsko-križevačko-zagrebačkoj izbornoj jedinici. To je važno naglasiti s obzirom na to da je Golubić dosad figurirao kao SDP-ov kandidat za koprivničko-križevačkog župana. Kako su funkcije župana i saborskog zastupnika nespojive, teško da će se Golubić odlučiti na neizvjesnu bitku za fotelju prvog čovjeka naše županije. Figurativno rečeno, Golubić ima goluba u ruci i zašto bi zaboga skakao da dohvati vrapca na grani. Njegov stranački drug i mentor Jakšić pak nakon izbora puca na mnogo više krošnje i mnogo veće ptičurine. Kad bi SDP hipotetski – premda je to zapravo gotovo pa nemoguća misija – uspio sklepati neku čudnovatu većinu u Saboru pa oformiti novu Vladu, Jakšić se u tom slučaju može nadati ministarskoj fotelji. Ako bi u toj „ki bi da bi“ računici Jakšić doista postao ministar, njegova desna ruka Tomislav Golubić bio bi kandidat za gradonačelnika na predstojećim izborima.
No, kako je ovog trena izglednije da će Andrej Plenković imati još jedan mandat, fokusirajmo se na ono što bi u tom slučaju uslijedilo u SDP-u. Prvo i najvažnije, šef stranke Peđa Grbin dao bi ostavku zbog izbornog poraza, a unutarstranački izbori moraju se svejedno održati najkasnije šest mjeseci od parlamentarnih. Dakle, najkasnije u listopadu. Ovog trena u medijsko-političkoj javnosti kao najozbiljniji pretendenti za funkciju novog čelnika SDP-a spominju se Mišel Jakšić i politička tajnica SDP-a Mirela Ahmetović. Mišel u tom kolopletu raznorodnih unutarpartijskih interesa zasad stoji bolje od Mirele. No, da ne pretjeramo u gatanju iz taloga kave, tu ćemo sada stati i prepustiti vremenu da učini svoje. Sve će ionako biti poznato vrlo brzo. Drugi pobjednik prošlotjednih parlamentarnih izbora, ni u to nema baš nikakve sumnje, je đurđevački boss Željko Lacković. On je na listi Domovinskog pokreta uspio prikupiti čak 4400 preferencijalnih glasova, od čega manje od 2000 u samome Đurđevcu. Preferencije birača, dakle, pogurale su ga izravno u Sabor, i to sa šestog mjesta liste DP-a u četvrtoj izbornoj jedinici. Lacković je time ostvario ozbiljan izborni legitimitet i HDZ-ovim kandidatima prilično zakomplicirao život. Saborski zastupnik Darko Sobota kao treći na listi stranke u četvrtoj jedinici na koncu je uspio prikupiti oko 1960 preferencijalnih glasova, a dožupan Ratimir Ljubić, koji je bio deveti, dobio je oko 1840 preferencija. Ukupno su HDZ-ovi kandidati iz Podravine osvojili 3800 preferencija, što je 15-ak posto manje od Lackovića samog. A Lacković bi, kako sada stoje stvari, navodno mogao biti dio nove parlamentarne većine s HDZ-om koja će Andreju Plenkoviću dati i treći premijerski mandat.
Kako god se okrene, ulazak u Sabor Lackoviću će otvoriti prostor da opet bude gradonačelnik Đurđevca jer su te dvije dužnosti spojive, pa nije nemoguće da će se za godinu dana kandidirati za tu funkciju. Ulaskom u Sabor Lacković će pak definitivno odustati od utrke za župana u koju se već bio neuspješno upuštao. No, kao vjerojatni koalicijski partner HDZ-a i Plenkovića, mogao bi poduprijeti njihova kandidata za župana. Tko će to biti? Kako danas stoje stvari, HDZ će teško prigrliti novu kandidaturu župana Darka Korena. I to iz više razloga. Prvi je taj da je Koren iz nama nepoznatih poriva opet ostao izvan utrke na parlamentarnim izborima. Spekuliralo se da bi župan mogao pojačati HDZ-ovu listu u drugoj ili četvrtoj izbornoj jedinici jer s tom strankom ionako obnaša vlast u Županiji. Na koncu se to nije dogodilo. Drugi je razlog relativno slab rezultat koji su polučili HDZ-ovi kadrovi iz Podravine, a treći to da je sad za podravski HDZ odgovoran slavonski gazda Ivan Anušić, koji je postao jedan od najmoćnijih ljudi u stranci.
I naši su neslužbeni izvori bliski HDZ-u prošli tjedan tvrdili kako će Anušić – uspije li stranka okupiti većinu u Saboru – uskoro početi slagati lokalnu ekipu koja će krenuti u osvajanje županije. Ovaj put vjerojatno i s potporom Željka Lackovića. U tom slučaju Koren nema gotovo nikakve šanse da ostane u fotelji župana. A savez HDZ-a i Lackovića s nekim ozbiljnim zajedničkim kandidatom za župana će i lokalni SDP dovesti u jako tešku situaciju. Nakon parlamentarnih izbora, nema nikakve sumnje, političke karte se u županiji iznova miješaju. Zato bi nas mogli zadesiti i nikad neizvjesniji lokalni izbori na kojima se HDZ nada kako će nakon četvrt stoljeća i Nikole Gregura opet imati koprivničko-križevačkog župana.
FOTO arhiva
