Piše: Robert Mihaljević
Sabor je protekli tjedan, posve očekivano, većinom glasova usvojio novi zakon o izbornim jedinicama koji našu županiju neprirodno dijeli na dva dijela: Podravinu i Prigorje. Doduše, ne baš posve točno jer su cijele općine Rasinja i Sokolovac ušle u južnu, prigorsku regiju koja je izborno pripojena Bjelovaru, Križevcima, Vrbovcu i istočnim dijelovima Zagreba.
Prema toj odluci, oko 22 posto birača promijenit će izbornu jedinicu u kojoj su dosad glasali. To se odnosi na cijelu Podravinu s Koprivnicom i Đurđevcom koja je priključena osječko-slavonskoj izbornoj jedinici. Podjela naše županije na dva dijela zagorčat će život baš svim domaćim političarima koji se bore ili namjeravaju boriti za saborske fotelje.
No, u Vladi već mjesecima tumače kako su izborne jedinice skrojene prema odluci Ustavnog suda, koji je upozorio na velika odstupanja broja birača po tim jedinicama te nejednaku „težinu“ saborskog mandata. Ta su odstupanja u broju birača po izbornim jedinicama, naime, bila veća od zakonski dopuštenih pet posto. U novim izbornim jedinicama – frankenštajnskim, kako ih zove oporba – najviša su odstupanja do 2,2 posto, doduše prema aktualnom popisu birača, a ne stanovnika.
Prema popisu stanovništva obavljenom tijekom 2021. godine, Hrvatska je imala oko 3,87 milijuna stanovnika. Među njima je bilo oko 667.000 malodobnih osoba bez prava glasa te blizu 30.000 stranaca. Unatoč tome, aktualni podaci Ministarstva uprave navode kako Hrvatska danas ima čak 3,65 milijuna registriranih „domaćih“ birača (plus birači u inozemstvu), što je čak 470.000 više nego stanovnika starijih od 18 godina. A da ne govorimo o tome da posljednje procjene Državnog zavoda za statistiku kažu kako je Hrvatska sredinom prošle godine imala oko 23.000 stanovnika manje nego tijekom popisa godinu ranije, te da je u ukupnom broju stanovnika osjetno više stranaca bez prava glasa.
Stvari su, dakle, nedvojbene i jasne svakome sa zrnom mozga: Hrvatska će za parlamentarne izbore – koji će se, po svemu sudeći, održati u proljeće iduće godine – tiskati 3,65 milijuna redovnih glasačkih listića premda je stvarnih birača u zemlji barem pola milijuna manje. Mogu li onda ti izbori biti ustavni, pošteni i zakoniti? Mogu, ako pitate vladajuću većinu koja ionako kontrolira sve ključne i strateški važne odluke Ustavnog suda.
Oporba je, doduše, odmah nakon usvajanja zakona o izbornim jedinicama skupila potpise i predala ustavnu tužbu, ali teško da će se najviše sudsko tijelo u državi toliko zaigrati pa, recimo, najesen poništiti doneseni zakon. To bi moglo izazvati mini-krizu u kojoj bi vladajuća većina morala opet loviti rokove za usvajanje novog zakona o izbornim jedinicama kako bi se izbori iduće godine mogli održati u ustavnim rokovima. A vremena za temeljito i precizno sređivanje biračkih popisa i njihovo usklađivanje sa stvarnim brojem stanovnika ionako više nema. Barem tako tvrde vladajući.
Kako god bilo, superizborna je godina pred vratima. U proljeće parlamentarni, početkom ljeta europarlamentarni, najesen predsjednički izbori. Novi podaci Ministarstva uprave otkrivaju i da Hrvatska ovog trena ima ukupno registriranih 160 političkih stranaka koje bi, hipotetski, mogle sudjelovati na izborima za domaći i europski parlament. No, vratimo li se opet na nove granice izbornih jedinica i činjenicu da je naša županija sirovim političkim dekretom raskoljena na Podravinu i Prigorje, zaključit ćemo kako će se najambiciozniji domaći političari morati ozbiljno pretrgnuti za saborski mandat kojem se nadaju.
Evo, na primjer, gradonačelnika Koprivnice i saborskog zastupnika SDP-a Mišela Jakšića. On će veći dio kampanje morati voditi tamo gdje je najveći birački bazen i tamo gdje on i njegova stranka najslabije kotiraju –na osječkom području. Sreća je Jakšićeva pa dobro kotira u vrhu SDP-a te se može nadati prvome ili drugom mjestu na SDP-ovoj izbornoj listi u četvrtoj jedinici. Oba bi mjesta trebala donijeti sigurne saborske mandate. Pristane li najprepoznatljivija slavonska SDP-ovka Biljana Borzan, zastupnica Europskog parlamenta, biti nositeljica liste, Jakšić će biti drugi. Ako se Borzan pak odluči fokusirati isključivo na europarlamentarne izbore, onda bi koprivnički gradonačelnik mogao biti i na čelu kao najistaknutiji SDP-ovac u Slavoniji.
Jakšić je istodobno i SDP-ov koordinator u četvrtoj izbornoj jedinici, a zanimljivo je kako je još jedan koprivnički kadar, šef županijskog SDP-a Tomislav Golubić glavni stranački koordinator u drugoj (križevačko-bjelovarsko-zagrebačkoj) jedinici. To je svakako velika stvar za Koprivnicu jer su koordinatori u pravilu visoko na stranačkim izbornim listama te se očekuje da bi i Golubić vjerojatno trebao dobiti mjesto koje jamči ulazak u Sabor.
Kad je o HDZ-u riječ, oni će imati najmanje problema zbog cijepanja naše županije na dvije izborne jedinice jer su i dosad na listama bili pozicionirani na mjesta koja ne jamče izravan ulazak u Sabor. Oni su, naime, uvijek bili dio nekog šireg deala: netko će s vrha liste završiti kao ministar, direktor, ravnatelj ili europarlamentarac pa će se naši domaći kadrovi umjesto njih na koncu dokopati saborske fotelje. Dosad su to bili Damir Felak i čelnik županijskog HDZ-a Darko Sobota.
Felak više nema tih ambicija jer je u međuvremenu postao šef uprave Hrvatskih šuma u Koprivnici i član Nadzornog odbora Podravke, a Sobota zbog toga zacijelo nije pustio niti jednu suzu. Pa ni onu krokodilsku. Jer, kako sada stoje stvari, Soboti će na koncu biti svejedno hoće li završiti na HDZ-ovoj listi u drugoj ili četvrtoj izbornoj jedinici. Bitno je da HDZ pobijedi i formira Vladu, nakon toga će biti mjesta u sabornici i za stranačke zaslužnike iz drugog ešalona. To se, međutim, ne može reći i za njegova koalicijskog partnera u županiji, župana Darka Korena iz stranke Mreža, kojem su ambicije da se na kraju političke karijere dokopa Sabora ozbiljno poljuljane činjenicom da su njegovi rodni Križevci u drugoj, a jaka biračka baza Podravina u četvrtoj izbornoj jedinici.
Županu je to gotovo pa nepremostiv problem. Osim ako ne dogovori neku shemu s HDZ-om pa završi na njihovoj listi u drugoj izbornoj jedinici. No, i u tom hipotetski zamišljenom slučaju teško je očekivati da bi HDZ Korenu dao sigurno ulazno mjesto za Sabor. Odnosno, jednu od prve četiri pozicije. A slične probleme ima i đurđevački gazda Željko Lacković, koji bi put do Sabora moga tražiti u kombinaciji s nekom nezavisnom političkom pričom. No, i on je cijepanjem županije ostao bez biračkog bazena u Prigorju, pa se sad za naklonost mora jače boriti u SDP-u bliskoj Koprivnici te Pitomači i Virovitici, kojima Đurđevac zemljopisno gravitira, ali koji su već desetljećima neosvojive HDZ-ove utvrde.
I kad se sve zbroji i oduzme, na kraju bi se moglo dogoditi to da će Podravinu u Saboru nakon idućih parlamentarnih izbora zastupati ista imena kao i danas. Jedan u vladajućoj većini, drugi u opoziciji. Tko su ta imena, nećemo vam otkriti.
FOTO Arhiva
