Postoji povrće koje svake godine iznova sijemo ili sadimo, zalijevamo, okopavamo i njegujemo da bismo na kraju sezone ubrali plodove svog rada. No postoji i sasvim drugačija biljka. Jednom kada je posadite i ona se dobro primi, može se vraćati iz godine u godinu, a toliko je izdržljiva da s njom možete imati više problema zbog njezina širenja nego zbog održavanja.
Riječ je o čičoki, višegodišnjoj biljci iz porodice glavočika kojoj pripada i suncokret. Iako se često naziva jeruzalemskom artičokom, s pravom artičokom nema mnogo veze. Iznad zemlje može narasti dva i više metara te razvija žute cvjetove nalik manjim suncokretima, dok se njezin jestivi dio nalazi pod zemljom. To su nepravilni gomolji koji izgledom pomalo podsjećaju na đumbir ili krumpir. Upravo se u gomoljima krije tajna njezine nevjerojatne upornosti. Čičoka je višegodišnja biljka koja se razmnožava gomoljima. Nakon završetka vegetacije njezin nadzemni dio odumire, dok gomolji ostaju u zemlji. Iz njih ponovno mogu niknuti nove biljke, zbog čega se jednom uspostavljen nasad može obnavljati iz godine u godinu.
Čičoka je pritom vrlo otporna na hladnoću. Royal Horticultural Society svrstava je u kategoriju otpornosti H5, što odgovara zimskim temperaturama otprilike između minus 15 i minus 10 stupnjeva. Gomolji se mogu ostaviti u zemlji tijekom zime i vaditi prema potrebi od kasne jeseni kroz zimske mjesece, dok god tlo nije smrznuto. To znači da je pogodna i za kontinentalne vrtove, a jedna od njezinih najvećih prednosti upravo je jednostavan uzgoj. Najbolje će uspijevati na sunčanom položaju, u umjereno plodnom, vlažnom, ali dobro dreniranom tlu. Može rasti u različitim vrstama tla, a jednom kada se dobro ukorijeni ne zahtijeva ni približno toliko pažnje kao mnoge klasične povrtne kulture.
Ipak, reći da čičoku nakon sadnje doslovno nikada ne treba pogledati bilo bi pretjerivanje. Mlade biljke mogu napasti puževi, na vrlo izloženim mjestima visoke stabljike ponekad trebaju potporu, a u nepovoljnim uvjetima mogu se pojaviti i pojedine bolesti. Želite li što bolji urod, jasno je da će odgovarajući položaj i dobri uvjeti uzgoja pomoći. No zanimljivo je da kod čičoke često postoji potpuno suprotan problem. Umjesto da se vrtlari pitaju kako je održati na životu, mogu se pitati kako spriječiti njezino širenje. Ako prilikom berbe u zemlji ostanu gomolji, iz njih mogu izrasti nove biljke. Zbog toga joj je pametno od samog početka odrediti dio vrta na kojem njezino širenje neće smetati. Sadnja je vrlo jednostavna. Gomolji se sade u proljeće, a tijekom godine biljka razvija visoke stabljike. U kasnu jesen, nakon što nadzemni dio počne odumirati, dolazi vrijeme za vađenje gomolja. Ne morate ih vaditi sve odjednom. Mogu ostati u zemlji i vaditi se tijekom zime prema potrebi, a ostavljanjem dijela gomolja omogućujete biljci da ponovno potjera.
Upravo zbog toga čičoka je jedna od zanimljivijih kultura za ljude koji žele povrtnjak koji ne zahtijeva mnogo vremena. Ne morate je svake godine ponovno sijati, dobro podnosi hladnoću, jednostavno se razmnožava i jednom kada se nastani na odgovarajućem mjestu može biti nevjerojatno uporna.
Stoga tvrdnja da je jednom posadite, a poslije uglavnom samo pobirete urod nije daleko od istine. Samo postoji jedna važna napomena, nemojte je posaditi bilo gdje. Kod čičoke najveći izazov često nije kako je uzgojiti, nego kako je zadržati upravo ondje gdje ste je prvi put posadili.
FOTO ilustracija
