Katica Crnčić iz Dijankovca, križevačkog prigradskog naselja, živi skromno i sama, u trošnoj kući starijoj od sto godina, u kojoj je, kako kaže, provela cijeli život. Iako sama, nije usamljena, budući da ima djecu i unuke koji žive u Dijankovcu i okolici Križevaca, a u pomoć joj često dolaze i susjedi. Teško se kreće, a kući, kako nam je rekla, prijeti urušavanje. O njezinu smo slučaju doznali od naših čitatelja, koji su nam se javili zabrinuti za njezinu sigurnost. No, kako nam je Katica sama rekla, ima kamo otići, budući da ju je obitelj zvala da dođe živjeti k njima, ali za tu je kuću vežu brojne uspomene i ne želi otići.
– Imam i djecu i snahu, ali su svi zaposleni i puno rade. No, pomažu mi s drvima i vodu mi donesu tako da mi tu ništa ne fali. Ipak, mirovina je mala, a kuća mi se urušava – govori nam Katica, pokazavši nam dio kuće koji se srušio prije dva tjedna i koji bi trebalo sanirati.
– Ne treba obnavljati, samo maknuti da mi se ne sruši na ostatak kuće. Unutra je i struja, pa postoji opasnost od požara – govori nam Katica, koja to ipak ne može sama.
– Imam 76 godina i teško se krećem. Boli me kuk i koljeno. Prije mjesec dana išla sam po drva i nekaj me je speklo dolje i koljeno se skrenulo. Niti mogu unutra, niti mogu van – navodi Katica, napomenuvši kako je inače „zdrava k’o dren“, odnosno kako nema drugih zdravstvenih problema.
– I godine rade svoje, no kao mlada sam slomila noge kad sam se vraćala s polja. Na jednoj nozi imam devet šarafa, na drugoj dvanaest – priča.
Kuća je izgrađena još prije Prvog svjetskog rata, a Katica spava u prostoriji koju čini kuhinja, koja je ujedno i blagovaonica. Jedan dio kuće je, doduše, dograđen zidom, koji Katica koristi kao smočnicu. No, ostatak kuće izgledno nije nikada obnavljan. Ima i veliku sobu koju koristi kao dnevni boravak. Tamo gleda televiziju, a iako ima i krevet, tamo ne spava otkako joj je umro suprug.
Kuća je izgrađena prije prvog svjetskog rata…
– To je još moj djed gradio, onda si možete zamisliti koliko je to staro. Pokraj sanacije, voljela bih samo da se dogradi novim zidom da mi se kuća dalje ne ruši. Ništa mi drugo ne treba – napominje Katica. – Ništa od nikoga ne tražim, obitelj mi pomaže u svemu, koliko može. Da nema njih, ne znam kako bih preživjela s ovom penzijom. Pokraj kuka i koljena ništa me drugo ne boli. Išla sam kod doktora koji mi je rekao da trebam mirovati, no ne mogu baš biti na miru cijelo vrijeme. U pokretu sam koliko god mogu, nije dobro ni stalno ležati. Što reći, borim se – zaključuje Katica, koja se kod kuće nikad ne osjeća usamljeno budući da joj društvo prave i dvije perzijske mačke. No, s obzirom na ruševno stanje kuće i nemogućnost rodbine zbog zaokupljenosti poslom i drugim obvezama da joj pomogne, ako netko može pomoći Katici na bilo koji način, svakako je dobrodošao.
FOTO: Nikola Wolf
