Robert Krčmar iz Koprivnice uspješan je fizioterapeut koji je nedavno postigao svoj najveći uspjeh u karijeri, odnosno postigao je nešto čime se rijetko tko iz našeg kraja može pohvaliti. Naime, postao je fizioterapeut mlade hrvatske nogometne reprezentacije U-21. S obzirom na Robertov renome, to ne bi trebalo biti ništa čudno. U sportu je, naime, odmalena, a dvije godine proveo je i kao glavni fizioterapeut u Slavenu Belupu. No, put do ovakvog postignuća svakako nije išao preko noći, a nakon ovako velike vijesti, Podravski je odlučio popričati s mladim Robertom.
Ova je priča objavljena u ponedjeljak u tiskanom izdanju Podravskog lista…
– Odmalena sam znao da želim biti fizioterapeut. Već sam nakon osnovne škole otišao izvan Koprivnice i pohađao srednju školu u Bedekovčini. Nakon toga je uslijedio fakultet. Upisao sam studij fizioterapije na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru. No, edukacija tu nije stala – ukratko nam je ispričao Robert, koji je profesionalno usavršavanje nastavio u drugim područjima fizioterapije.
– Nakon faksa krenuo sam s dodatnim tehnikama (Kaltenborn/Evjenth princip, NKT,DNS, dry needling, IASTM, osteopatske manipulacije, stecco) i edukacijama bez kojih praktički nema ozbiljne fizioterapije, a stažirao sam i u koprivničkoj Općoj bolnici. Tijekom odrađivanja staža dobio sam priliku volontirati u Slavenu Belupu i to je bilo jedno od najtežih, ali s druge strane i najedukativnijih trenutaka – pojašnjava Robert, napomenuvši kako je nakon posla u bolnici često išao na stadion gdje je radio do večernjih sati.
– S jedne strane radiš od sedam ujutro pa do 20 navečer, a s druge strane dobiješ minimalac od staža i ne dobiješ ništa u klubu. No, to je razdoblje koje me definitivno ojačalo u svakom pogledu, jer uz to morate i učiti kako biste napredovali – ističe Robert, napomenuvši kako je nakon pola godine mukotrpnog rada u klubu stigla i prva konkretna ponuda.
– Dobio sam prvi ugovor u Slavenu Belupu i od tada sam u profesionalnom sportu. S obzirom na to da se sportska fizioterapija razlikuje od “klasične”, počeo sam raditi i privatno kako bih skupljao iskustva s ljudima koji se ne bave sportom jer nekad i sami sportaši imaju ozljede koje nisu toliko česte – nadodaje.
Vrijeme provedeno u Slavenu, kazuje nam Robert, bilo je ključno, budući da se tu okružio ljudima iz struke koja mu je bila bliska, pokraj sporta kojeg voli, ali i same fizioterapije.
– Bitno je da se okružiš pravim ljudima koji će te gurati kad je najteže, a ja sam to u Slavenu imao u dr. Eduardu Rodu, bivšim kolegama Marku Hošnjaku, Marku Koščaku i Draženu Papcu – ističe Robert, napomenuvši kako je nakon dvije godine krenuo raditi privatno otvorivši vlastiti studio, dok je s mnogim igračima iz HNL-a s kojima je radio ostao u kontaktu.
– U nogometu nema javnih natječaja tako da je princip jednostavan: red, rad, disciplina, strpljenje i tvoje će vrijeme doći. Ljudi iz HNS-a su me tu negdje i prepoznali te me ubrzo i pozvali u reprezentaciju – kazuje Robert.
– Važno je da od svih kolega, starijih i mlađih, igrača, trenera pa i ostatka ljudi u klubu naučiš nešto vrijedno što ti može pomoći da ostvariš svoj cilj, što u nogometu nije uvijek lako. Reprezentacija je ipak malo drugačija od rada u klubu jer niste stalno s igračima, međutim sistem je isti, važno je da igrača osposobite u što bržem roku i da ste mu uvijek na raspolaganju – govori Robert, opisavši osjećaj ponosa kada odjene trenerku s hrvatskim grbom.
– Osjećaj je izvanredan. Jednostavno shvatiš da radiš nešto veliko. Atmosfera je ugodna, ali s dozom profesionalnosti. Jednostavno imaš osjećaš da moraš dati sve od sebe, isto kako igrači daju sve od sebe na terenu, tako i svatko od nas daje 100 posto izvan terena – ističe Robert, nadodavši kako su ga iz stožera i među samim igračima odlično prihvatili.
Iako je o tome rano za govoriti, Robert nam je otkrio kako mu je u planu daljnje napredovanje.
– Jednog dana htio bih doći do A reprezentacije i, naravno, vrha svjetskog nogometa, bilo da je to neki veliki klub ili privatan rad s nekim od igrača koji igraju na najvišoj razini – zaključuje Robert, koji pokraj dva posla svoje vrijeme uvijek odvoji za fitness kao i županijski nogomet u dresu Nogometnog kluba Močile.
FOTO Privatan album
