Jedna naizgled bezazlena neopreznost bila je dovoljna da se prije točno 125 godina u Hrženici, selu na području današnje Općine Sveti Đurđ, dogodi katastrofalan požar koji je zamalo progutao čitavo naselje. Vatra je zahvatila čak 20 zgrada, a vatrogasci iz nekoliko okolnih mjesta borili su se s plamenom gotovo cijelu noć. Najneobičniji dio ove priče jest uzrok požara jer prema tadašnjem novinskom izvještaju sve je počelo kada je krava repom prevrnula svjetiljku koju je vlasnik ostavio u staji. Dogodilo se to na današnji dan, 14. studenoga 1901. godine, oko 10 sati ujutro. Požar je izbio u staji jednog mještanina, a o njegovim razmjerima i okolnostima izvijestio je tadašnji Vatrogasni vjesnik. Zapis iz 22. broja toga glasila sačuvan je u povijesnom pregledu Dobrovoljnog vatrogasnog društva Hrženica, objavljenom na službenim stranicama Općine Sveti Đurđ.
Prema tom izvještaju, kobnog je jutra puhao snažan jugozapadni vjetar koji je dodatno raspirivao vatru. U vrijeme kada su brojne seoske gospodarske zgrade bile građene od lako zapaljivih materijala, a krovovi često pokriveni slamom, požar se širio zastrašujućom brzinom pa i ne treba tako čuditi da se u vrlo kratko vrijeme u plamenu našlo čak 20 objekata. Uzbuna je podignuta u cijelom kraju, a u pomoć su počele pristizati vatrogasne postrojbe iz okolnih mjesta. Prva je u pomoć na požarište stigla vatrogasna četa iz Martijanca, koju je predvodio njezin zapovjednik, barun Pavao Rauch, a ubrzo su im se pridružili vatrogasci iz Ludbrega, Svetog Đurđa i Preloga.
Njihov posao bio je iznimno težak. Osim što se vatra brzo širila zbog snažnog vjetra, vatrogasci su se suočili i s velikom nestašicom vode. U to vrijeme nisu postojale suvremene vatrogasne cisterne i hidrantska mreža kakvu poznajemo danas, nego se požar gasio uz pomoć ručnih štrcaljki i drugih tada dostupnih sredstava. Koliko je situacija bila ozbiljna najbolje pokazuje podatak da su vatrogasne štrcaljke radile sve do pet sati sljedećeg jutra i borba s požarom i spašavanje preostalih zgrada trajali su gotovo 19 sati. Vatrogasci su pritom nastojali spriječiti da se plamen proširi na ostatak naselja. U izvještaju Vatrogasnog vjesnika posebno je istaknuta požrtvovnost vatrogasaca. Tadašnji novinari zaključili su da je upravo zaslugom pristiglih vatrogasnih četa spriječena još veća katastrofa, odnosno da nije izgorjelo cijelo selo.
Zanimljivo je da Hrženica u to vrijeme već gotovo tri desetljeća imala svoje dobrovoljno vatrogasno društvo. Osnovano je još 1872. godine, čime se svrstava među najstarija seoska vatrogasna društva u ovom dijelu Europe. Njegovo osnivanje potaknuo je mjesni učitelj Konrad Klingspoegel, koji je prethodno iskustvo stekao u ludbreškom vatrogasnom društvu. Među osnivačima bili su Josip Kosir, Rok Kovač i Matija Čanaki. Prvih dvadesetak godina hrženički su vatrogasci raspolagali vrlo skromnom opremom, poput kanti, škafova, krampova i čaklji. Tek poslije nabavljena je prva ručna štrcaljka, koja je bitno poboljšala njihove mogućnosti gašenja požara. Požar iz studenoga 1901. nije bio jedina velika vatrena katastrofa koja je pogodila Hrženicu jer je već 1906. godine selo ponovno zahvatio težak požar. Upravo su te dvije nesreće ostale duboko urezane u lokalnu povijest, a prema povijesnom prikazu DVD-a Hrženica, jedan dio naselja zbog velikih požara i danas nosi naziv Pustine.
FOTO ilustracija
