S velikim problemima, ali i razočaranjem susrela se Križevčanka Milena, majka 14-godišnjeg sina kojem je dijagnosticiran teški oblik autizma. Ona zbog privatnih razloga mora pronaći novi stan za nju i sina, ali s tim relativno jednostavnim zadatkom naišla je na brojne probleme.
– Želim pronaći stan za sebe i sina u kojem bi mogli normalno živjeti. Moje dijete ima posebne potrebe, ponekad i nešto razbije, istina, ali ne vidim razlog zašto bi ljudi bježali od toga da iznajme stan roditelju djeteta s posebnim potrebama i zašto postoji ta stigma. Njemu je moja pomoć potrebna 24 sata na dan i sedam dana u tjednu. On ne može samostalno otići na WC niti si uzeti jelo. Zbog toga bih željela naći stan u kojem bi imali potrebnu privatnost i iz kojeg nas nitko neće otjerati. Također, on je sada star 14 godina i uskoro će biti veliki čovjek, njemu je ipak potrebna i privatnost, ne može kao odrasla osoba spavati s mamom – kazala je Milena.
Traži već godinu dana
Milene već gotovo godinu dana pokušava pronaći prikladan stan i, kako kaže, već 15 ljudi reklo joj je da u stanu ne žele dijete s posebnim potrebama.
– Evo, baš sam neki dan razgovarala s jednom gospođom i sve sam joj objasnila. Trebale smo se naći da mi pokaže stan, ali u naknadnom razgovoru ista mi je osoba rekla da njezin suprug ne dopušta dijete s posebnim potrebama u njihovom stanu. Isto tako, jedan poduzetnik rekao mi je da će stan radije iznajmiti stranim radnicima – navela je Milena. Kako kaže, ona kao majka njegovateljica ima solidna primanja, ali s istima ne može podići kredit kako bi si riješila stambeno pitanje.
– Banke na taj prihod ne žele dati kredit jer se moja naknada ne može ovršiti i u bilo koju banku sam došla slijedila je odbijenica. Tako da sam osuđena na najam stana. Iako imam ta primanja od kojih možemo živjeti, radije bih radila za 500 eura cijeli mjesec samo da moje dijete nema autizam i da može imati normalan život – kazala je Milena. Ona je odlučila javno progovoriti ne samo zbog svojeg slučaja, već i zbog stigme koju doživljavaju svi roditelji njegovatelji. Mnogi ljudi, kaže, na roditelje njegovatelje gledaju kao na lijenčine koji primaju novac da budu sa svojim djetetom.
Život roditelja njegovatelja
– Moje slobodno vrijeme je samo onda kad je moj sin u školi. Kad govorimo o tome, ne mogu ne spomenuti njegovu učiteljicu, koja za moje dijete pruža toliko požrtvovnosti da je to teško opisati i teško da bih mogla pronaći bolju. No, to vrijeme, kad je on na nastavi, provodim s drugim mamama koje imaju djecu s posebnim potrebama. Razgovaramo o našoj djeci i problemima. Ostalo vrijeme provodim s mojim sinom, kojemu sam stalno potrebna. Kako sam rekla, dala bi sav novac na svijetu da moje dijete bude zdravo – kazala je Milena. Kako nije imala sreće s privatnima iznajmljivačima, Milena se obratila u grad jer bi gradski stan bio idealno rješenje. Kaže Milena, mislila je, pošto su Križevci grad prijatelj djece, da će naići na razumijevanje, ali prevarila se.
– Pisala sam gradonačelniku da mi pomogne pronaći stan ili ako ima koji gradski stan. Napominjem, ne bježim od plaćanja najamnine. Nikakvu pomoć oko toga nisam dobila, ponuđena mi je nekakva jednokratna uplata, za drva za ogrjev. Pa gdje da naložim, na livadi? Meni treba stan iz kojeg me netko neće najuriti za mjesec ili dva zbog djeteta s posebnim potrebama – razočarana je Milena koja je još jednom istaknula prvi razlog svog istupa.
– Govorim u ime svih roditelja djece s posebnim potrebama, jer malo ljudi zna s kakvim se preprekama mi susrećemo. Nadam se da će moj istup to barem malo ispraviti.
FOTO privatna arhiva
